UVODNA RIJEČ
Daj glas za svoj spas
Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirovljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".
Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.
Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu trebamo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s minimalnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spomenula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".
Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu pomoć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužuju i umirovljenici.
Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović kazala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.
Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?
Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.
U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?
Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologijom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".
Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.
Web stranice naših podružnica
DOMOVI UMIROVLJENIKA ILI ČISTILIŠTA?
Jedan inspektor na 2.000 ležajeva
Piše: Milan Dalmacija
Domovi umirovljenika su zamišljeni kao mirne oaze u kojima starije osobe dobivaju svu potrebnu njegu i skrb, a istodobno mogu živjeti dostojanstveno, družiti se s prijateljima i obitelji, te obavljati svakodnevne djelatnosti ili hobije u skladu s mogućnostima. Iako ima onih koji su zadovoljni uslugama domova umirovljenika, postoji i tamna strana institucionaliziranog smještaja starijih ljudi.
U Hrvatskoj djeluje oko dva državna, 45 županijskih i 97 privatnih domova, te još oko 450 obiteljskih, sveukupno s nešto manje od 20.000 kreveta, što je 2,38 posto ukupnog broja osoba starijih od 65 godina u zemlji. Neki domovi imaju i posebne odjele, primjerice za oboljele od Alzheimera ili psihički oboljele, no i tu postoje komplikacije. Naime, cijene su izvan platežnih mogućnosti većine umirovljenika, od 3.500 do 10.000 kuna, a poneki domovi dodatno naplaćuju čak i najosnovnije usluge, poput njegovanja i davanja lijekova. Uz to, liste čekanja su duge, pa se za mjesto u pojedinim domovima čeka i po deset godina. To je dio problema za koje je odgovoran sustav socijalne skrbi.
Čudne situacije
No, čak i taj sustav ne može spriječiti neke situacije, koje se, izgleda, pojavljuju redovito. U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu iznesene su brojne primjedbe na manjak osoblja, nedostatak higijene, ali i mane u pružanju njege i brige o zdravlju.
Nažalost, malo je poznato da postoji tijelo koje je zaduženo za otkrivanje nepravilnosti i nadzor rada ustanova koje pružaju socijalnu skrb. To je Služba za inspekcijski nadzor pri Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, kolokvijalno poznata kao socijalna inspekcija.
„Postoji oko 1.700 pružatelja socijalnih usluga te još oko 3.000 udo- miteljskih obitelji, kao i određeni broj pružatelja bez licence. Ova brojka se odnosi i na druge kategorije korisnika, a ne samo na starije i nemoćne osobe", kažu iz MDOMSP-a.
Prema dostupnim podacima, 10 viših inspektora godišnje obavi oko 170 inspekcijskih nadzora u domovima, centrima za pružanje usluga u zajednici, centrima za pomoć u kući, udrugama, vjerskim zajednicama, te drugim pravnim i fizičkim osobama iz sustava socijalne skrbi. Redoviti pregledi se odnose na provjeru zakonitosti rada i stručnosti zaposlenika. Izvanredni nadzor se provodi nakon pritužbi građana ili predstavki državnih i drugih institucija.
Civilni nadzor
Sindikat umirovljenika Hrvatske već godinama upozorava kako je takva slaba pokrivenost pravi mamac za brojne lešinare koji zloupotrebljavaju ili zanemaruju korisnike domova i udomiteljstva. Stoga se predlaže uvođenje dodatnog instituta civilnog nadzora, gdje bi se udrugama uz posebnu edukaciju omogućilo da njihovi volonteri, uz skromnu naknadu, obavljaju funkciju nadzora. Ovako je jasno da deset inspektora godišnje pregleda samo 3,6 posto smještajnih kapaciteta. Naprosto - strašno!
No, spomenuti problemi s osobljem i lošim uvjetima nisu jedini. Zabilježeni su i slučajevi krađe novca i osobnih predmeta korisnika, a najbizarniji slučaj zbio se u jednom privatnom domu kada je pomoćnik ravnateljice „opustošio" devizni račun pokojnog korisnika za 133.075 eura. Još je gore što ugovore o smještaju nerijetko ne potpisuju sami korisnici, već članovi njihovih obitelji ili uzdrža- vatelji, koji ih tamo „strpaju".
Na medijske upite ravnatelji domova često ostaju nijemi, iznenađeni pitanjima ili negiraju navedene tvrdnje. Istina, neki domovi nemaju financijskih mogućnosti za unaprjeđenje sadržaja ili povećanje broja zaposlenika, no kolektivno guranje problema pod tepih može imati dalekosežne posljedice.
Negiranje problema
Zbog šutnje o takvim slučajevima, korisnici pate, zdravlje im je narušeno, nemaju digniteta, a često i povjerenja požaliti se. Na kraju, zakoni mogu ostati nedorečeni, kao u slučaju Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, na što upozorava i pučka pravobraniteljica.
„Taj je zakon propisao kontrolne mehanizme nad smještajem bez pristanka u psihijatrijsku ustanovu, no niti jednim zakonom nisu propisani slični mehanizmi za stalni smještaj u domu socijalne skrbi, koji u pravilu traje puno dulje od liječenja u psihijatrijskoj ustanovi", upozorava pravobraniteljica.
Iako, ovisno o tome što otkriju, socijalni inspektori mogu zabraniti rad ili provođenje pojedinih mjera i radnji, obavijestiti tijela o nađenim nepravilnostima, narediti provođenje postupaka utvrđivanja odgovornosti odgovorne osobe, zaposlenika i drugih ili podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu, čini se da su pojedini domovi čistilišta starijih osoba, te da će još neko vrijeme pružati takve usluge, po visokim materijalnim i životnim cijenama. Kako su jednoj korisnici doma nakon prigovora rekli: „Kad crknete, na vaše mjesto dolazi drugi".