UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ŠTO DONOSI NOVI ZDRAVSTVENI ZAKON?

Što se bunite? Zdravstvo je već privatizirano

 

     Primarna zdravstvena zaštita se privatizira, glasi­li su naslovi iz novina. Preko noći se na javnom savjetovanju našao Nacrt prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Na Nacionalnom vijeću za umi­rovljenike i starije osobe, unatoč obvezi koja proističe iz Sporazuma o njegovu osnutku, Sindikat umirovlje­nika je zatražio od predsjednika Ante Gavranovića da se prije isteka roka javnog savjetovanja organizira sa­stanak s prezentacijom planiranih zakonskih promje­na za predstavnike umirovljenika, što je i održano 3. svibnja 2018. Prezentaciju je vodio državni tajnik To­mislav Dulibić uz više kolega iz Ministarstva.

     Dulibić je, očekivano naglasio da u Nacrtu nema nikakvih izmjena koje bi se odnosile na pacijente, već da su one usmjerene na zadržavanje liječnika primar­ne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj, pa se stoga šire mogućnosti privatizacije ordinacija primarne zdrav­stvene zaštite. Naime, ukida se postotak od 30 po­sto obveznih liječnika zaposlenih od strane domova zdravlja, te se svima omogućava da budu koncesiona- ri, odnosno privatnici, koji će moći zaposliti još jednog liječnika u svom timu.

     Novina u zakonskom prijedlogu je mogućnost pri­jenosa obavljanja zdravstvene djelatnosti, odnosno da će liječnik, primjerice, prigodom odlaska u mirovi­nu (mogu raditi do 70. godine života) moći angažirati drugog liječnika koji će nastaviti raditi u njegovoj or­dinaciji, ako je prije toga radio s njim u toj ordinaciji najmanje godinu dana. Liječnici traže i mogućnost otvaranja grupnih privatnih praksi.

Jačanje dnevnih bolnica - plus

     U ministarstvu naglašavaju kako su koncesiona- ri i zakupci privatnici, ali su u mreži javne zdravstve­ne službe, te su dio državne struke dokle god imaju ugovore sa HZZO-om, pa se time, ne samo ne pogor­šava položaj pacijenata, već se i poboljšava. Ovim je izmjenama uvedeno i načelo supsidijarnosti, što zna­či da se sve pokušava rješavati na nižoj razini, pa je ministarstvo raspisalo 99 specijalizacija PZZ kako bi liječnici bili sposobni što više zdravstvenih problema riješiti sami. Uvodi se i dodatno nagrađivanje liječnika za natprosječne rezultate u procesu dijagnostike i lije­čenja. To bi navodno bilo riješeno uredbom Vlade Rh, ali i - zaobilaženjem kolektivnog ugovora!

     Korisnim se može ocijeniti nakana jačanja dnevnih bolnica, u okviru kojih će se pacijenti prioritetno slati na pretrage, što bi moglo poboljšati uslugu i djelovati preventivno.

Predstavnici umirovljenika su postavili brojna pita­nja, osobito u vezi s dostupnošću zdravstvene zaštite, na što je odgovoreno kako će se u zabačenim mjesti­ma i dijelovima gradova organizirati mobilne ambu­lante, kao i obveza dežurstva na razini cijele primarne zdravstvene zaštite. Očekuju se i poboljšanja u pali- jativi: koja se Nacrtom proteže i na tercijarnu razinu, iako baš nije transparentno na koji način.

Štampar je davno umro

     Novine su uvedene u zdravstvenom turizmu, a njima će se omogućiti da stranci mogu biti liječeni u Hrvatskoj, što je već masovno ostvareno u dental- nom turizmu, no uopće se nije ni pokušalo promišljati kako siromašnim hrvatskim umirovljenicima približiti zdravstveni turizam.

     Što se tiče dvojnog rada liječnika; ujutro u bolni­cama i poslijepodne u privatnim ordinacijama, tu se navodno nije ništa mijenjalo. To brine Sindikat umirov­ljenika, jer će se liječnici „štedjeti" dok rade u bolnici ili na dežurstvu, da bi mogli normalno raditi u svojim ordinacijama. Logično je da će više i bolje raditi tamo gdje dodatno zarađuju.

Nacrt ne daje odgovor na pitanje naručivanja i čekanja na pretrage, već se samo komentira kako privatnik ima manje pacijenata, pa se kod njega ne treba toliko čekati, pa bi, analogno tome, sva­ka daljnja privatizacija zdravstva bila korisna i za pacijente?!

     Dulibić je prokomentirao da to što novine pišu kako se ovim Nacrtom misli privatizirati primarna zdravstvena zaštita nije točno, jer se to odavno do­godilo, a osim toga Andrija Štampar je odavno umro. Zdravstvo je, tvrdi, već većinski privatizirano.

 

TRISTO POTPISNIKA OTVORENOG PISMA MINISTRU

Zašto privatizacija primarne zaštite?

 

Kako nazvati privatizaciju kojoj je suština biti privatnik na dr­žavnim jaslama: lažna, podva­ljena, uhljebistanska, hrvatska?

     Vjerujemo da imate jake, na dokazima utemelje­ne radove o prednostima potpune privatizacije primarne zaštite. Pod prednošću možemo sma­trati bilo koji pozitivan učinak ili novu, dodanu vrijed­nost koju će imati privatizirana ambulanta u odnosu na javnu. Ono što do sada znamo jest to da takvih ra­zlika - nema. I sami liječnici koji zagovaraju privatiza­ciju navode da „većina pacijenata i ne zna je li njihov liječnik privatnik ili zaposlenik doma zdravlja"...

     Poštovani gospodine Ministre! Slijedom otvorenog savjetovanja o novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji predviđa potpunu i trajnu privatizaciju primarne zaštite, molimo Vas pojasnite hrvatskoj javnosti slje­deće:

 

1 Zbog čega se provodi potpuna privatizacija pri­marne zaštite?

Privatizacija se pokazala sporna i kod nas i u drugim zdravstvenim sustavima zbog sljedećeg:

a)             Iako se broj usluga povećavao, nije došlo ni do po­rasta zdravlja građana, ni smanjivanja lista čekanja kao ni smanjivanja zdravstvene potrošnje.

b)            Kontrola povećanog broja učinjenih usluga poka­zuje (u svim sustavima) kako je riječ samo o načinu uve­ćavanja prihoda ambulante. Drugim riječima, usluge se povećavaju ne s ciljem boljeg liječenja pacijenata, nego s ciljem veće zarade.

c)             Želja za povećanjem zarade prečesto navodi liječ­nike na lažiranje učinjenih usluga ili drugačije (skuplje) prikazivanje učinjenih usluga, no što je to bilo u stvar­nosti.

     Posebno poteškoću predstavlja (u želji za što većom zaradom) mogućnost prevelike primjene ne­potrebnih i uvijek potencijalno opasnih zdravstvenih usluga.

 

2 Hoče li privatizirane ambulante raditi na načeli­ma konkurentnosti i slobodnog tržišta ili Ce i da­lje biti na državnim jaslama?

     Prema Nacrtu Zakona, privatne ordinacije neće biti samostalni poduzetnici, te neće poslovati na načeli­ma slobodnog tržišta i konkurentnosti. Iako privatne, ambulante će i dalje biti na ugovoru s HZZO-om koji će im pokrivati plaće, sve troškove poslovanja i dodat­no plaćati za učinjene usluge (505.000 kuna godišnje za standardnu ambulantu). Pored stalnog i sigurnog ugovora s HZZO-om, privatna će ambulanta moći i zarađivati samostalnim poslovanjem.

Kako nazvati takvu privatizaciju kojoj je suština biti privatnik na državnim jaslama: lažna, podvaljena, uhljebistanska, hrvatska? Smatrate li takvu privatiza­ciju dobrom za hrvatsko zdravstvo? Smatrate li takvu privatizaciju pravednom prema bolničkim liječnicima koji i dalje ostaju javni djelatnici?

     S obzirom da će vlasnici ambulante pravo na dje­latnost moći prenijeti (drugim riječima prodati odno­sno ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci) jasno je da tako potpuno zatvaramo primarnu zaštitu za mlade liječ­nike, legaliziramo nepotizam i stvaramo plemstvo obiteljske medicine. Smatrate li stvaranje plemstva u javnom zdravstvu primjerenim činom?

3 Slažu li se i vlasnici primarne zaštite (hrvatski građani) s pretvaranjem javnog zdravstva u isključivo privatnu djelatnost?

     Prije potpune privatizacije primarne zaštite trebalo bi o tome pitati i vlasnike tj. hrvatske građane. Jer, upravo su hrvatski građani (a ne neka politička stranka ili Vlada) vlasnici javnog zdravstva. Slažu li se i vlasnici s planiranim poklanjanjem svoga zdravstva (budućim) „privatnicima"? Miješanje privatnog i javnog zdravstva ne nailazi na odo­bravanje hrvatskih građana.

     U anketi provedenoj u časopisu Lider, 99,1% građana (5.123 glasova) u odnosu na 0,9% (49 glasova) izjasnilo se protiv miješanja javnih i privatnih praksi. S obzirom na navedeno, ne smatrate li nužnim pitati građane o najav­ljenoj privatizaciji? Ne smatrate li da bi građani na refe­rendumu trebali odlučiti o sudbini svoga zdravstva?

     Poštovani gospodine Ministre, nadamo se da ćemo suradnjom svih zainteresiranih iznaći bolje modele ra­zvoja javnog zdravstva i odagnati sumnje o podvaljenoj privatizaciji primarne zaštite. Pri tome i oni željni privati­zacije neće biti zakinuti - oni uvijek mogu osnovati privat­nu ambulantu ili polikliniku, odvojiti se od HZZO-a i zapli- vati poduzetničkim vodama - piše u otvorenom pismu ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, a u potpisu je dr. Dražen Gorjanski, dr. med., spec., te još tristotinjak pot­pisnika, među kojima i Sindikat umirovljenika Hrvatske.