UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

P r a z n i k   r a d a:  ZA REFORME ZA LJUDE

Igra pokvarenog telefona Vlade i sindikata

 

      Ni ovogodišnja proslava Među­narodnog praznika rada nije mogla proći bez detaljnog osvr­ta na situaciju u zemlji i prepucavanja s političarima. Najave paketa reformi koje je od Hrvatske zatražila EU pota­knule su veliku buru u javnosti, a sin­dikati u tome procesu ne mogu ostati po strani.

     Prvomajske aktivnosti su započele već 27. travnja tradicionalnim okup­ljanjem pod nazivom „Praznik rada u Tvornici". Od političara su ondje bili prisutni jedino ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić, te za­mjenica gradonačelnika Bandića Oli­vera Majić. Upravo je to bila prilika da predsjednik SSSH-a Mladen Novosel uputi oštre kritike o reformama, na­glasivši kako Hrvatska gubi godišnje 30 posto bruto društvenog proizvoda zbog rada na crno, te da bi mirovinski sustav bio potpuno održiv, bez penalizacije prijevremenih umirovljenika ili rada radnika do 67. godine, kad bi se suzbila siva ekonomija.

     Ministar Pavić je osim samohvale Vlade i svega učinjenog za radnike i umirovljenike na to odgovorio kako smo po pitanja rada na crno „unu­tar europskog prosjeka", a da teze o financiranju mirovinskog sustava iz suzbijanja rada na crno - ne stoje. Uz to je izgovorio kako je domaći miro­vinski sustav najdarežljiviji na svijetu, argumentirajući to podatkom da je svaki umirovljenik dobio trećinu više novca nego što je uplatio tijekom rad­nog vijeka. Još je ispalio kako je 19 po­sto umirovljenika odradilo puni staž i kako jedan umirovljenik dolazi na 1,2 radnika. Sasvim netočno! Stoga nije čudno da točki prijepora ima još.

Sporne reforme

     „Nakon GSV-a smo na posebnoj presici pozvali Vladu da odustane od ovakvog Zakona o zdravstvenoj zašti­ti. Ne možemo prihvatiti da se privati­zacijom javnog zdravstvenog sustava dogodi ono što se dogodilo pretvor­bom i privatizacijom gospodarstva. Došlo je do tisuća izgubljenih radnih mjesta i devastiranog gospodarstva. Ako ćemo sada 20 i više milijuna kuna u sustavu javnog zdravstva dati u pri­vatni profit, onda hrvatskim pacijen­tima, a pogotovo kolegicama i kole­gama koji su ovdje već starije životne dobi i koji su umirovljenici, to sigurno neće donijeti dobro", istaknuo je No­vosel.

      Stoga nije čudno da je 5.000 lju­di iz čitave kontinentalne Hrvatske, te Istre i Kvarnera u prosvjednoj po­vorci za Praznik rada promarširalo od Radničkog doma do Maksimira, a prosvjedovalo se i u Splitu. I ovdje su sindikati, popraćeni uglavnom od starijih osoba koje su se zatekle na grahu, uputili otrovne strelice pre­ma vlasti. U    Maksimiru smo zatekli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, te već spomenutog ministra Pavića, koji su eskivirali glavni dio programa. Sindikalisti, ali i poveća kolona Sin­dikata umirovljenika Hrvatske koja se pridružila, glasno su ponavljali za­htjeve za pravednijim zdravstvenim, mirovinskim, obrazovnim, pravo­sudnim i javno-upravnim sustavima. Opetovano se naglašavalo iseljava­nje mladih, sposobnih i educiranih građana. Postavilo se pitanje kako mogu preživjeti umirovljenici s 900 kuna mirovine?

Mladi podržavaju stare

      Na pozornici su se izmijenili i pred­stavnici SUH-a i Sekcije mladih SSSH. Milan Tomičić bio je posebno oštar.

„Vlastodršci se hvale da je prošla godina 2017. bila najbolja po uskla­đivanju mirovina. Notorna neistina, neću reći laž. Radi se o tome da su ukupno plaće porasle 2017. godine za 5,30 posto, a da je mirovina po­rasla za 2,86 posto. Kad to zbrojimo, onda nam je jasno da se radi o per­manentnoj, perfidnoj krađi umirov­ljenika". Filipa Bašić iz Sekcije mladih držala se problematike iseljavanja i nezaposlenosti svoje generacije, no uputila je i mudru poruku, koja se tiče sadašnjih umirovljenika i svih onih koji će to tek postati.

      „Iako nam je danas prva briga po­sao i kako preživjeti, znamo da nas se mirovinska reforma itekako tiče. Želi­mo doživjeti mirovinu, ali ne mirovi­nu u kojoj ćemo skupljati boce, nego mirovinu od koje ćemo zasluženo uživati jer smo ju zaradili. Ali želimo da od mirovine bolje žive i oni koji je danas primaju, naši roditelji, djedovi i bake. Prestanite nas plašiti time da država za to nema novaca", zaključila je Bašić.

Lažni socijalni dijalog

      Za kraj se Vilim Ribić iz Matice hr­vatskih sindikata upitao kako ljudi poput medicinskih sestara, liječnika, socijalnih radnika ili učitelja mogu biti uhljebi. Također se osvrnuo i na ekonomsku politiku za koju je rekao kako bi trebala biti „sasvim drugačija, koju nas uče stručnjaci sa Zapada, a ne Pigmeji iz hrvatskih banaka koji daju savjete Vladi kako treba raditi."

     Unatoč navodnom socijalnom dijalogu, za promjene očito nije dovoljno sjediti za pregovaračkim stolom ili urlati u mikrofon. Stoga je Novosel poslao posebnu poruku svi­ma: „Ova povorka je samo početak naših aktivnosti, jer tripartitni soci­jalni dijalog kako ga smatraju naši političari, ma neka si ga okače! Soci­jalni dijalog kako su ga oni zamislili ne služi nikome. Mi ćemo se uvijek za stolom sigurno morati sjesti i do­govoriti, ali budite sigurni da će nas na ulici biti više nego za pregovarač­kim stolom.     Pozivamo sve hrvatske građane - probudite se! Nemojte vjerovati hrvatskim političarima koji vas zavađaju svjetonazorskim pita­njima. Nemojte se dijeliti na lijeve i desne. Budite svi radnici, budite svi za radnike, budite svi za bolji život u Hrvatskoj!"

Milan Dalmacija