UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

P r a z n i k   r a d a:  ZA REFORME ZA LJUDE

Igra pokvarenog telefona Vlade i sindikata

 

      Ni ovogodišnja proslava Među­narodnog praznika rada nije mogla proći bez detaljnog osvr­ta na situaciju u zemlji i prepucavanja s političarima. Najave paketa reformi koje je od Hrvatske zatražila EU pota­knule su veliku buru u javnosti, a sin­dikati u tome procesu ne mogu ostati po strani.

     Prvomajske aktivnosti su započele već 27. travnja tradicionalnim okup­ljanjem pod nazivom „Praznik rada u Tvornici". Od političara su ondje bili prisutni jedino ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić, te za­mjenica gradonačelnika Bandića Oli­vera Majić. Upravo je to bila prilika da predsjednik SSSH-a Mladen Novosel uputi oštre kritike o reformama, na­glasivši kako Hrvatska gubi godišnje 30 posto bruto društvenog proizvoda zbog rada na crno, te da bi mirovinski sustav bio potpuno održiv, bez penalizacije prijevremenih umirovljenika ili rada radnika do 67. godine, kad bi se suzbila siva ekonomija.

     Ministar Pavić je osim samohvale Vlade i svega učinjenog za radnike i umirovljenike na to odgovorio kako smo po pitanja rada na crno „unu­tar europskog prosjeka", a da teze o financiranju mirovinskog sustava iz suzbijanja rada na crno - ne stoje. Uz to je izgovorio kako je domaći miro­vinski sustav najdarežljiviji na svijetu, argumentirajući to podatkom da je svaki umirovljenik dobio trećinu više novca nego što je uplatio tijekom rad­nog vijeka. Još je ispalio kako je 19 po­sto umirovljenika odradilo puni staž i kako jedan umirovljenik dolazi na 1,2 radnika. Sasvim netočno! Stoga nije čudno da točki prijepora ima još.

Sporne reforme

     „Nakon GSV-a smo na posebnoj presici pozvali Vladu da odustane od ovakvog Zakona o zdravstvenoj zašti­ti. Ne možemo prihvatiti da se privati­zacijom javnog zdravstvenog sustava dogodi ono što se dogodilo pretvor­bom i privatizacijom gospodarstva. Došlo je do tisuća izgubljenih radnih mjesta i devastiranog gospodarstva. Ako ćemo sada 20 i više milijuna kuna u sustavu javnog zdravstva dati u pri­vatni profit, onda hrvatskim pacijen­tima, a pogotovo kolegicama i kole­gama koji su ovdje već starije životne dobi i koji su umirovljenici, to sigurno neće donijeti dobro", istaknuo je No­vosel.

      Stoga nije čudno da je 5.000 lju­di iz čitave kontinentalne Hrvatske, te Istre i Kvarnera u prosvjednoj po­vorci za Praznik rada promarširalo od Radničkog doma do Maksimira, a prosvjedovalo se i u Splitu. I ovdje su sindikati, popraćeni uglavnom od starijih osoba koje su se zatekle na grahu, uputili otrovne strelice pre­ma vlasti. U    Maksimiru smo zatekli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, te već spomenutog ministra Pavića, koji su eskivirali glavni dio programa. Sindikalisti, ali i poveća kolona Sin­dikata umirovljenika Hrvatske koja se pridružila, glasno su ponavljali za­htjeve za pravednijim zdravstvenim, mirovinskim, obrazovnim, pravo­sudnim i javno-upravnim sustavima. Opetovano se naglašavalo iseljava­nje mladih, sposobnih i educiranih građana. Postavilo se pitanje kako mogu preživjeti umirovljenici s 900 kuna mirovine?

Mladi podržavaju stare

      Na pozornici su se izmijenili i pred­stavnici SUH-a i Sekcije mladih SSSH. Milan Tomičić bio je posebno oštar.

„Vlastodršci se hvale da je prošla godina 2017. bila najbolja po uskla­đivanju mirovina. Notorna neistina, neću reći laž. Radi se o tome da su ukupno plaće porasle 2017. godine za 5,30 posto, a da je mirovina po­rasla za 2,86 posto. Kad to zbrojimo, onda nam je jasno da se radi o per­manentnoj, perfidnoj krađi umirov­ljenika". Filipa Bašić iz Sekcije mladih držala se problematike iseljavanja i nezaposlenosti svoje generacije, no uputila je i mudru poruku, koja se tiče sadašnjih umirovljenika i svih onih koji će to tek postati.

      „Iako nam je danas prva briga po­sao i kako preživjeti, znamo da nas se mirovinska reforma itekako tiče. Želi­mo doživjeti mirovinu, ali ne mirovi­nu u kojoj ćemo skupljati boce, nego mirovinu od koje ćemo zasluženo uživati jer smo ju zaradili. Ali želimo da od mirovine bolje žive i oni koji je danas primaju, naši roditelji, djedovi i bake. Prestanite nas plašiti time da država za to nema novaca", zaključila je Bašić.

Lažni socijalni dijalog

      Za kraj se Vilim Ribić iz Matice hr­vatskih sindikata upitao kako ljudi poput medicinskih sestara, liječnika, socijalnih radnika ili učitelja mogu biti uhljebi. Također se osvrnuo i na ekonomsku politiku za koju je rekao kako bi trebala biti „sasvim drugačija, koju nas uče stručnjaci sa Zapada, a ne Pigmeji iz hrvatskih banaka koji daju savjete Vladi kako treba raditi."

     Unatoč navodnom socijalnom dijalogu, za promjene očito nije dovoljno sjediti za pregovaračkim stolom ili urlati u mikrofon. Stoga je Novosel poslao posebnu poruku svi­ma: „Ova povorka je samo početak naših aktivnosti, jer tripartitni soci­jalni dijalog kako ga smatraju naši političari, ma neka si ga okače! Soci­jalni dijalog kako su ga oni zamislili ne služi nikome. Mi ćemo se uvijek za stolom sigurno morati sjesti i do­govoriti, ali budite sigurni da će nas na ulici biti više nego za pregovarač­kim stolom.     Pozivamo sve hrvatske građane - probudite se! Nemojte vjerovati hrvatskim političarima koji vas zavađaju svjetonazorskim pita­njima. Nemojte se dijeliti na lijeve i desne. Budite svi radnici, budite svi za radnike, budite svi za bolji život u Hrvatskoj!"

Milan Dalmacija