UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Trst o europskim makroregijama

 

     Talijanski sindikat umirovljenika SPI CGIL organizirao je 23. ožujka u Trstu konferenciju „Europa i ma- kroregije". Konferenciji su prisustvovali i predstavnici SUH-a na čelu s predsjed­nicom Jasnom Petrović.

     Konferencija je obuhvatila tematiku „jedne nove Europe", odnosno izlaga­nja o suradnji na razini Alpske i Jadran- sko-Jonske makroregije. Ideja vodilja je da navedena područja čine jedinstveni teritorij; kulturu koja prelazi nacional­ne granice, bez gubitka identiteta po­jedinih područja i institucija. Ipak na sindikalnoj strani postoji bojazan da bi se mogli zanemariti važni socijalni mo­menti, jer su oni različiti u navedenim regijama. Stoga se sindikati svih navede­ nih regija trebaju konkretno angažirati.

     Svoja izlaganja o različitosti soci­jalnih uvjeta u navedenim regijama te brojnim projektima, pripremili su član Odbora za ekonomiju i socijalu Europe, predsjednik Asocijacije za europske di­jaloge, direktor Agencije za okoliš iz Bol- zana, te brojni drugi izlagači.

     Generalni tajnik SPI CGIL-a Ivan Pe- dretti izložio je konstruktivne zaključ­ke.    Naglasio je kako je pred njima puno posla i zadataka, kako bi zemlje alpske, jadranske i jonske makroregije mogle uskladiti svoje normativne akte, ali pri­je svega socijalne elemente. To će biti posebno teško, jer je ekonomski razvoj među državama vrlo različit.

Bruna Jovanović