UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

IZ IZVJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2017

Diskriminirani, poniženi i zanemareni

 

      „Iako su negativnoj društvenoj per­cepciji izloženi i mladi, starost je, osim biološkom, uvjetovana i sociološkom dimenzijom koja je često podložna ne­gativnim stereotipima prema starijim osobama, tzv. ageizmu. Zaboravlja se kako je životno iskustvo starijih korisno na raznim poljima društvenog djelova­nja. Unatoč tome, i mladi i stari često su na marginama društvenog i medijskog interesa", navodi pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svome izvješću za 2017.

     Osobe starije životne dobi često su percipirane kao homogena skupina koja ovisi o drugima. Iako se njihova prava i dostojanstvo često pojavljuju kao objekt političkih pregovora i kampanja, s vre­menom nestanu iz fokusa pa se veliki broj starijih smatra isključenima, čak i u raspravama koje se na njih izravno odno­se. U medijima se starije osobe, u skladu s postojećim društvenim predrasudama, predstavljaju uglavnom negativno. Su­protno tome, snagu medija potrebno je iskoristiti za prikazivanje realnog po­ložaja starih i izvještavanje o njihovim potencijalima, problemima, uspjesima i dostignućima te tako poticati društvene promjene.

     U odnosu na starije osobe ponekad se toleriraju postupci i prakse koji ne bi bili prihvatljivi prema bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, no aktivistička scena zagovaranja prava osoba starije životne dobi slabo je razvijena, uz svega nekoli­cinu udruga koje se bave njihovim pravi­ma. Produljenje životnog vijeka utječe na globalni porast broja osoba starije životne dobi, čije pozicioniranje u društvu može predstavljati izazov. Tako starenje stanov­ništva otvara brojna pitanja, kao što je

raspodjela dostupnih financijskih sredsta­va, društvena uloga osoba starije životne dobi, uvjeti i kvaliteta življenja u starosti, samostalnost i društveno poštovanje.

Veća stopa nezaposlenosti starijih

     Govoreći o dobnoj diskriminaciji, važno je spomenuti tržište rada koje je, kao ključan dionik osobnog i društvenog napretka, njome vidljivo opterećeno... Radnici stariji od 50 godina imaju, u us­poredbi s drugim dobnim skupinama, daleko veću stopu rasta nezaposlenosti, a kada jednom izgube posao, gotovo re­dovito postaju dugotrajno nezaposleni i vrlo su im male šanse za ponovni ulazak na tržište rada.

     Iako Zakon o radu jamči zaštitu od diskriminacije, između ostaloga i teme­ljem dobi, prema istraživanju portala MojPosao, 56% ispitanika navodi da se često susreće s oglasima za zapošljava­nje u kojima se spominje dobna granica. Dvije trećine ispitanih sumnja da nisu dobili posao zbog svoje dobi, 31% jer su premladi, 35% zato što su prestari, a ne­kima je to i eksplicitno rečeno. To potvr­đuju i podaci Eurofondovog Istraživanja o kvaliteti radnih uvjeta, prema kojima je ona u RH bitno niža nego u zemljama zapadne Europe, pri čemu su u posebno teškom položaju upravo radnici stariji od 50 godina. Unatoč dokazima da su oni barem jednako dobri, a često i pouzda­niji i motiviraniji od mlađih zaposlenika, udio radnika u dobi od 55 do 64 godine je, u ukupnoj zaposlenoj populaciji, izno­si svega 38,1%, dok je prosjek EU 55,2%.

     Kada jednom odu u mirovinu, finan­cijski položaj osoba starije životne dobi naglo se promijeni. Značajno smanjenje prihoda uzrokuje višestruka odricanja, posebno u segmentima života koji na­dilaze osnovne životne potrebe. Prema podacima Matice umirovljenika Hrvat­ske, 50% umirovljenika prima mirovine u iznosu od 1.348 kuna, što je niže od hr­vatske granice siromaštva, a trećina oso­ba starijih od 65 godina živi u riziku od si­romaštva i socijalne isključenosti. Visina mirovine u odnosu na plaću u stalnom je padu; dok je prije 30 godina iznosila 78% prosječne plaće, danas je svega 38,5%.

Bogatima sve, siromašnima mrvice

     Prema podacima iz preliminarnog izvještaja grupe autora pod naslovom „Narativi o dostojanstvu osoba starije ži­votne dobi", osobe nižeg socioekonom­skog statusa u mirovini si ne mogu priu­štiti čak niti određene vrste hrane, poput voća ili nekih vrsta mesa, a kulturne pri­redbe ili primjerice odlasci na putovanja ostaju nedostupni čak i onima višeg socio-ekonomskog statusa, što dovodi do socijalne isključenosti i diskriminacije te narušava dostojanstvo i negativno utje­če na kvalitetu života, samopoštovanje ili održavanje socijalnih kontakata.

     Unatoč tome, prema navodima Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, porezna reforma provedena tijekom 2017. utje­cala je na povećanje mirovina samo onih umirovljenika koji imaju mirovinu veću od 6.300 kuna neto, dok oni s najmanjim mirovinama nisu dobili nikakvo pove­ćanje. „Novim' umirovljenicima i dalje nije moguće dostavljati mirovinu putem pošte što zanemaruje utjecaj starosti na zdravlje i posebno teško pogađa one najosjetljivije, osobe krajnje narušenog zdravlja, nepokretne ili nastanjene u izoliranim i prometno nepovezanim po­dručjima. Obzirom da do svoje mirovine mogu doći isključivo putem banke, pre­pušteni su uslugama rodbine, prijatelja ili susjeda, koji ponekad zlorabe ukazano im povjerenje te ih, koristeći situaciju za vlastitu financijsku ili drugu materijalnu korist, iskorištavaju", navodi se u Izvješću.

 

PREPORUKE PUČKE PRAVOBRANITELJICE:

 

1.HZMO-u, da u opravdanim sluča­jevima omogući dostavu mirovine putem pošte;

2.Hrvatskom zavodu za zapošlja­vanje i Ministarstvu rada i mirovin­skog sustava, da osmisli dodatne mjere za zapošljavanje osoba sta­rijih od 50 godina;

Ministarstvu graditeljstva i pro­stornog uređenja, da izradi prijed­log izmjena Zakona o subvencio­niranju stambenih kredita kojim bi se ukinula dobna granica za ostva­rivanje prava na subvencioniranje;