UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

IZ IZVJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2017

Diskriminirani, poniženi i zanemareni

 

      „Iako su negativnoj društvenoj per­cepciji izloženi i mladi, starost je, osim biološkom, uvjetovana i sociološkom dimenzijom koja je često podložna ne­gativnim stereotipima prema starijim osobama, tzv. ageizmu. Zaboravlja se kako je životno iskustvo starijih korisno na raznim poljima društvenog djelova­nja. Unatoč tome, i mladi i stari često su na marginama društvenog i medijskog interesa", navodi pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svome izvješću za 2017.

     Osobe starije životne dobi često su percipirane kao homogena skupina koja ovisi o drugima. Iako se njihova prava i dostojanstvo često pojavljuju kao objekt političkih pregovora i kampanja, s vre­menom nestanu iz fokusa pa se veliki broj starijih smatra isključenima, čak i u raspravama koje se na njih izravno odno­se. U medijima se starije osobe, u skladu s postojećim društvenim predrasudama, predstavljaju uglavnom negativno. Su­protno tome, snagu medija potrebno je iskoristiti za prikazivanje realnog po­ložaja starih i izvještavanje o njihovim potencijalima, problemima, uspjesima i dostignućima te tako poticati društvene promjene.

     U odnosu na starije osobe ponekad se toleriraju postupci i prakse koji ne bi bili prihvatljivi prema bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, no aktivistička scena zagovaranja prava osoba starije životne dobi slabo je razvijena, uz svega nekoli­cinu udruga koje se bave njihovim pravi­ma. Produljenje životnog vijeka utječe na globalni porast broja osoba starije životne dobi, čije pozicioniranje u društvu može predstavljati izazov. Tako starenje stanov­ništva otvara brojna pitanja, kao što je

raspodjela dostupnih financijskih sredsta­va, društvena uloga osoba starije životne dobi, uvjeti i kvaliteta življenja u starosti, samostalnost i društveno poštovanje.

Veća stopa nezaposlenosti starijih

     Govoreći o dobnoj diskriminaciji, važno je spomenuti tržište rada koje je, kao ključan dionik osobnog i društvenog napretka, njome vidljivo opterećeno... Radnici stariji od 50 godina imaju, u us­poredbi s drugim dobnim skupinama, daleko veću stopu rasta nezaposlenosti, a kada jednom izgube posao, gotovo re­dovito postaju dugotrajno nezaposleni i vrlo su im male šanse za ponovni ulazak na tržište rada.

     Iako Zakon o radu jamči zaštitu od diskriminacije, između ostaloga i teme­ljem dobi, prema istraživanju portala MojPosao, 56% ispitanika navodi da se često susreće s oglasima za zapošljava­nje u kojima se spominje dobna granica. Dvije trećine ispitanih sumnja da nisu dobili posao zbog svoje dobi, 31% jer su premladi, 35% zato što su prestari, a ne­kima je to i eksplicitno rečeno. To potvr­đuju i podaci Eurofondovog Istraživanja o kvaliteti radnih uvjeta, prema kojima je ona u RH bitno niža nego u zemljama zapadne Europe, pri čemu su u posebno teškom položaju upravo radnici stariji od 50 godina. Unatoč dokazima da su oni barem jednako dobri, a često i pouzda­niji i motiviraniji od mlađih zaposlenika, udio radnika u dobi od 55 do 64 godine je, u ukupnoj zaposlenoj populaciji, izno­si svega 38,1%, dok je prosjek EU 55,2%.

     Kada jednom odu u mirovinu, finan­cijski položaj osoba starije životne dobi naglo se promijeni. Značajno smanjenje prihoda uzrokuje višestruka odricanja, posebno u segmentima života koji na­dilaze osnovne životne potrebe. Prema podacima Matice umirovljenika Hrvat­ske, 50% umirovljenika prima mirovine u iznosu od 1.348 kuna, što je niže od hr­vatske granice siromaštva, a trećina oso­ba starijih od 65 godina živi u riziku od si­romaštva i socijalne isključenosti. Visina mirovine u odnosu na plaću u stalnom je padu; dok je prije 30 godina iznosila 78% prosječne plaće, danas je svega 38,5%.

Bogatima sve, siromašnima mrvice

     Prema podacima iz preliminarnog izvještaja grupe autora pod naslovom „Narativi o dostojanstvu osoba starije ži­votne dobi", osobe nižeg socioekonom­skog statusa u mirovini si ne mogu priu­štiti čak niti određene vrste hrane, poput voća ili nekih vrsta mesa, a kulturne pri­redbe ili primjerice odlasci na putovanja ostaju nedostupni čak i onima višeg socio-ekonomskog statusa, što dovodi do socijalne isključenosti i diskriminacije te narušava dostojanstvo i negativno utje­če na kvalitetu života, samopoštovanje ili održavanje socijalnih kontakata.

     Unatoč tome, prema navodima Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, porezna reforma provedena tijekom 2017. utje­cala je na povećanje mirovina samo onih umirovljenika koji imaju mirovinu veću od 6.300 kuna neto, dok oni s najmanjim mirovinama nisu dobili nikakvo pove­ćanje. „Novim' umirovljenicima i dalje nije moguće dostavljati mirovinu putem pošte što zanemaruje utjecaj starosti na zdravlje i posebno teško pogađa one najosjetljivije, osobe krajnje narušenog zdravlja, nepokretne ili nastanjene u izoliranim i prometno nepovezanim po­dručjima. Obzirom da do svoje mirovine mogu doći isključivo putem banke, pre­pušteni su uslugama rodbine, prijatelja ili susjeda, koji ponekad zlorabe ukazano im povjerenje te ih, koristeći situaciju za vlastitu financijsku ili drugu materijalnu korist, iskorištavaju", navodi se u Izvješću.

 

PREPORUKE PUČKE PRAVOBRANITELJICE:

 

1.HZMO-u, da u opravdanim sluča­jevima omogući dostavu mirovine putem pošte;

2.Hrvatskom zavodu za zapošlja­vanje i Ministarstvu rada i mirovin­skog sustava, da osmisli dodatne mjere za zapošljavanje osoba sta­rijih od 50 godina;

Ministarstvu graditeljstva i pro­stornog uređenja, da izradi prijed­log izmjena Zakona o subvencio­niranju stambenih kredita kojim bi se ukinula dobna granica za ostva­rivanje prava na subvencioniranje;