UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

IZ IZVJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2017

Diskriminirani, poniženi i zanemareni

 

      „Iako su negativnoj društvenoj per­cepciji izloženi i mladi, starost je, osim biološkom, uvjetovana i sociološkom dimenzijom koja je često podložna ne­gativnim stereotipima prema starijim osobama, tzv. ageizmu. Zaboravlja se kako je životno iskustvo starijih korisno na raznim poljima društvenog djelova­nja. Unatoč tome, i mladi i stari često su na marginama društvenog i medijskog interesa", navodi pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svome izvješću za 2017.

     Osobe starije životne dobi često su percipirane kao homogena skupina koja ovisi o drugima. Iako se njihova prava i dostojanstvo često pojavljuju kao objekt političkih pregovora i kampanja, s vre­menom nestanu iz fokusa pa se veliki broj starijih smatra isključenima, čak i u raspravama koje se na njih izravno odno­se. U medijima se starije osobe, u skladu s postojećim društvenim predrasudama, predstavljaju uglavnom negativno. Su­protno tome, snagu medija potrebno je iskoristiti za prikazivanje realnog po­ložaja starih i izvještavanje o njihovim potencijalima, problemima, uspjesima i dostignućima te tako poticati društvene promjene.

     U odnosu na starije osobe ponekad se toleriraju postupci i prakse koji ne bi bili prihvatljivi prema bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, no aktivistička scena zagovaranja prava osoba starije životne dobi slabo je razvijena, uz svega nekoli­cinu udruga koje se bave njihovim pravi­ma. Produljenje životnog vijeka utječe na globalni porast broja osoba starije životne dobi, čije pozicioniranje u društvu može predstavljati izazov. Tako starenje stanov­ništva otvara brojna pitanja, kao što je

raspodjela dostupnih financijskih sredsta­va, društvena uloga osoba starije životne dobi, uvjeti i kvaliteta življenja u starosti, samostalnost i društveno poštovanje.

Veća stopa nezaposlenosti starijih

     Govoreći o dobnoj diskriminaciji, važno je spomenuti tržište rada koje je, kao ključan dionik osobnog i društvenog napretka, njome vidljivo opterećeno... Radnici stariji od 50 godina imaju, u us­poredbi s drugim dobnim skupinama, daleko veću stopu rasta nezaposlenosti, a kada jednom izgube posao, gotovo re­dovito postaju dugotrajno nezaposleni i vrlo su im male šanse za ponovni ulazak na tržište rada.

     Iako Zakon o radu jamči zaštitu od diskriminacije, između ostaloga i teme­ljem dobi, prema istraživanju portala MojPosao, 56% ispitanika navodi da se često susreće s oglasima za zapošljava­nje u kojima se spominje dobna granica. Dvije trećine ispitanih sumnja da nisu dobili posao zbog svoje dobi, 31% jer su premladi, 35% zato što su prestari, a ne­kima je to i eksplicitno rečeno. To potvr­đuju i podaci Eurofondovog Istraživanja o kvaliteti radnih uvjeta, prema kojima je ona u RH bitno niža nego u zemljama zapadne Europe, pri čemu su u posebno teškom položaju upravo radnici stariji od 50 godina. Unatoč dokazima da su oni barem jednako dobri, a često i pouzda­niji i motiviraniji od mlađih zaposlenika, udio radnika u dobi od 55 do 64 godine je, u ukupnoj zaposlenoj populaciji, izno­si svega 38,1%, dok je prosjek EU 55,2%.

     Kada jednom odu u mirovinu, finan­cijski položaj osoba starije životne dobi naglo se promijeni. Značajno smanjenje prihoda uzrokuje višestruka odricanja, posebno u segmentima života koji na­dilaze osnovne životne potrebe. Prema podacima Matice umirovljenika Hrvat­ske, 50% umirovljenika prima mirovine u iznosu od 1.348 kuna, što je niže od hr­vatske granice siromaštva, a trećina oso­ba starijih od 65 godina živi u riziku od si­romaštva i socijalne isključenosti. Visina mirovine u odnosu na plaću u stalnom je padu; dok je prije 30 godina iznosila 78% prosječne plaće, danas je svega 38,5%.

Bogatima sve, siromašnima mrvice

     Prema podacima iz preliminarnog izvještaja grupe autora pod naslovom „Narativi o dostojanstvu osoba starije ži­votne dobi", osobe nižeg socioekonom­skog statusa u mirovini si ne mogu priu­štiti čak niti određene vrste hrane, poput voća ili nekih vrsta mesa, a kulturne pri­redbe ili primjerice odlasci na putovanja ostaju nedostupni čak i onima višeg socio-ekonomskog statusa, što dovodi do socijalne isključenosti i diskriminacije te narušava dostojanstvo i negativno utje­če na kvalitetu života, samopoštovanje ili održavanje socijalnih kontakata.

     Unatoč tome, prema navodima Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, porezna reforma provedena tijekom 2017. utje­cala je na povećanje mirovina samo onih umirovljenika koji imaju mirovinu veću od 6.300 kuna neto, dok oni s najmanjim mirovinama nisu dobili nikakvo pove­ćanje. „Novim' umirovljenicima i dalje nije moguće dostavljati mirovinu putem pošte što zanemaruje utjecaj starosti na zdravlje i posebno teško pogađa one najosjetljivije, osobe krajnje narušenog zdravlja, nepokretne ili nastanjene u izoliranim i prometno nepovezanim po­dručjima. Obzirom da do svoje mirovine mogu doći isključivo putem banke, pre­pušteni su uslugama rodbine, prijatelja ili susjeda, koji ponekad zlorabe ukazano im povjerenje te ih, koristeći situaciju za vlastitu financijsku ili drugu materijalnu korist, iskorištavaju", navodi se u Izvješću.

 

PREPORUKE PUČKE PRAVOBRANITELJICE:

 

1.HZMO-u, da u opravdanim sluča­jevima omogući dostavu mirovine putem pošte;

2.Hrvatskom zavodu za zapošlja­vanje i Ministarstvu rada i mirovin­skog sustava, da osmisli dodatne mjere za zapošljavanje osoba sta­rijih od 50 godina;

Ministarstvu graditeljstva i pro­stornog uređenja, da izradi prijed­log izmjena Zakona o subvencio­niranju stambenih kredita kojim bi se ukinula dobna granica za ostva­rivanje prava na subvencioniranje;