UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVO POSKUPLJENJE LIJEKOVA

Pacijenti na udaru

 

Piše: Milan Dalmacija

     Još 1. ožujka povećane su cije­ne pojedinih lijekova. Naime, s osnovne je na dopunsku listu lije­kova prebačen 41 lijek u 72 pakiranja, što znači da oni više nisu besplatni za pacijente. Doduše, 15 lijekova je preš­lo na osnovnu listu, čime su postali besplatni. No, kako je moguće da net­ko preko noći kroji cijenu lijeka, a time i sudbinu pacijenata?

     „Promjena cijena, odnosno plaća­nje doplata za pojedine lijekove na­kon posljednje promjene u listama lijekova posljedica je postupka Javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lije­kova, odnosno referiranja cijena, što je redoviti postupak kojeg HZZO provodi jednom godišnje. Na temelju posljed­njeg Javnog nadmetanja koje je zapo­čelo u studenom 2017. godine, nakon kojeg je donesena Odluka Upravnog vijeća HZZO-a, utvrđene su cjelovite osnovna i dopunska lista lijekova", sto­ji u odgovoru koju nam je uputio gla­snogovornik HZZO-a. Kratko i hladno.

Pijuni na šahovskoj ploči

     Dok se preko noći lijekovi preba­cuju s jedne na drugu listu poput pi­juna na šahovskoj ploči, najviše trpe pacijenti, uglavnom stariji i siromašniji ljudi neinformirani o svemu i duboko zabrinuti kako će rastegnuti svoje mi­nimalne budžete kako bi platili posku- pjeli lijek, te hranu i režije, o kojima im ovisi život.

„To nam dođe kao poklon za Uskrs. Meni treba za mjesec dana 640 kuna za Viktozu i Abasaglar inzulin, bez ko­jeg ne mogu preživjeti. A mirovina? Divota svjetska od 2.000 kuna", poža­lila se na tematskoj Facebook stranici SUH-a Ana Markutović iz Vinkovaca.

     Najveći broj poskupjelih lijekova su oni za dijabetičare i oboljele od kar­diovaskularnih bolesti. Cijene njihovih lijekova su skočile od sedam do čak 128 posto. Iz Udruge hrvatskih paci­jenata upozoravaju na dalekosežne posljedice.

„Ovo je udarac ne samo za pacijen­te koji su kronično bolesni i financijski iscrpljeni, već i za one poštene liječni­ke i djelatnike u sustavu koji svim sila­ma nastoje pomoći pacijentu u prona­lasku najprikladnije terapije. Potrebno je i do godinu dana da bi se našao adekvatan zamjenski lijek", ističe pred­sjednik Udruge Marijo Drlje.

Po lijek u Mađarsku

     Ako oduzmemo potencijalne nu- spojave drugih lijekova ili određene druge zdravstvene poteškoće pacije­nata na koje bi promjena lijeka mo­gla utjecati, onda je logičan odgovor HZZO-a kako na osnovnoj listi postoje „generičke i kliničke paralele lijeka, što znači da osiguranici mogu i dalje besplatno dobiti odgovarajući lijek."

No, nije sve tako crno-bijelo. Ovi­me je pogođen velik broj pacijenata, oko 20 do 30 tisuća. Osim njihova zdravlja, narušena im je i egzistencija, a i pitanje je kako će neki od njih rea­girati.

     „Jedni će se prepustiti sudbini, a drugi će se truditi naći rješenje dok im ne 'pukne film' Vjerojatno će ići u Sloveniju i Mađarsku, gdje su lijekovi jeftiniji i neko vrijeme neće odustati od svoje terapije. Mislim da se zdrav­stveni sustav trebao potruditi barem za kronične bolesnike, jer uz redovi­to plaćanje životnih troškova i ovo ih poskupljenje tjera u siromaštvo, ali i narušava njihovu psihičku stabilnost", ističe psihologinja SUH-a Biserka Bu- digam.

Tako jednom godišnje pacijenti pretrpe novi šok. Neki smatraju kako su za takve odluke odgovorni farma­ceutska industrija i medicinski lobi. Ispada da su djelomično u pravu.

     „Nositelji odobrenja koji predstav­ljaju proizvođača, farmaceutsku in­dustriju, svakako su dionici procesa u referiranju cijena, a cijena pojedinog lijeka nakon referiranja ovisi o tome jesu li nositelji odobrenja prihvatili sniženu cijenu. Ovisno o očitovanju nositelja odobrenja za pojedine lije­kove i njihove spremnosti da prihvate referentnu cijenu lijeka ili snize cijenu originalnog pakiranja lijeka, lijekovi su razvrstani na osnovnu i dopunsku listu lijekova", stoji u dopisu krovne zdravstvene institucije.

Preteški križ

     Saša Pavlić iz Rijeke nosio je pet dana križ na svome putu od Rijeke do Zagreba kako bi upozorio na nedosta­tak novca za lijekove za teško oboljelu djecu. Nakon što ga je, uz roditelje, pri­mio premijer Plenković, jedna majka je izvijestila okupljene reportere na Mar­kovu trgu kako je on izjavio da „novca za oboljelu djecu nema". Radi se o ot­prilike stotinu djece.

     Ako za njih nema nade u zdrav ži­vot, onda nema ni za nekoliko dese­taka tisuća kronično oboljelih, starijih, siromašnih. Bitno je da ima novca za rabljenu leteću kramu iz Izraela. Kad već njihova krila ne služe letu k bo­ljem životu, ostaje nam plaćati cijenu skupih lijekova i hrpe željeza te nositi svojih nekoliko križeva svaki dan, sve do smrti.

     „Treba se riješiti umirovljenika, a najlakše tako da povisiš cijenu neop­hodnog lijeka", bio je jedan od komen­tara na Facebooku.