UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVO POSKUPLJENJE LIJEKOVA

Pacijenti na udaru

 

Piše: Milan Dalmacija

     Još 1. ožujka povećane su cije­ne pojedinih lijekova. Naime, s osnovne je na dopunsku listu lije­kova prebačen 41 lijek u 72 pakiranja, što znači da oni više nisu besplatni za pacijente. Doduše, 15 lijekova je preš­lo na osnovnu listu, čime su postali besplatni. No, kako je moguće da net­ko preko noći kroji cijenu lijeka, a time i sudbinu pacijenata?

     „Promjena cijena, odnosno plaća­nje doplata za pojedine lijekove na­kon posljednje promjene u listama lijekova posljedica je postupka Javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lije­kova, odnosno referiranja cijena, što je redoviti postupak kojeg HZZO provodi jednom godišnje. Na temelju posljed­njeg Javnog nadmetanja koje je zapo­čelo u studenom 2017. godine, nakon kojeg je donesena Odluka Upravnog vijeća HZZO-a, utvrđene su cjelovite osnovna i dopunska lista lijekova", sto­ji u odgovoru koju nam je uputio gla­snogovornik HZZO-a. Kratko i hladno.

Pijuni na šahovskoj ploči

     Dok se preko noći lijekovi preba­cuju s jedne na drugu listu poput pi­juna na šahovskoj ploči, najviše trpe pacijenti, uglavnom stariji i siromašniji ljudi neinformirani o svemu i duboko zabrinuti kako će rastegnuti svoje mi­nimalne budžete kako bi platili posku- pjeli lijek, te hranu i režije, o kojima im ovisi život.

„To nam dođe kao poklon za Uskrs. Meni treba za mjesec dana 640 kuna za Viktozu i Abasaglar inzulin, bez ko­jeg ne mogu preživjeti. A mirovina? Divota svjetska od 2.000 kuna", poža­lila se na tematskoj Facebook stranici SUH-a Ana Markutović iz Vinkovaca.

     Najveći broj poskupjelih lijekova su oni za dijabetičare i oboljele od kar­diovaskularnih bolesti. Cijene njihovih lijekova su skočile od sedam do čak 128 posto. Iz Udruge hrvatskih paci­jenata upozoravaju na dalekosežne posljedice.

„Ovo je udarac ne samo za pacijen­te koji su kronično bolesni i financijski iscrpljeni, već i za one poštene liječni­ke i djelatnike u sustavu koji svim sila­ma nastoje pomoći pacijentu u prona­lasku najprikladnije terapije. Potrebno je i do godinu dana da bi se našao adekvatan zamjenski lijek", ističe pred­sjednik Udruge Marijo Drlje.

Po lijek u Mađarsku

     Ako oduzmemo potencijalne nu- spojave drugih lijekova ili određene druge zdravstvene poteškoće pacije­nata na koje bi promjena lijeka mo­gla utjecati, onda je logičan odgovor HZZO-a kako na osnovnoj listi postoje „generičke i kliničke paralele lijeka, što znači da osiguranici mogu i dalje besplatno dobiti odgovarajući lijek."

No, nije sve tako crno-bijelo. Ovi­me je pogođen velik broj pacijenata, oko 20 do 30 tisuća. Osim njihova zdravlja, narušena im je i egzistencija, a i pitanje je kako će neki od njih rea­girati.

     „Jedni će se prepustiti sudbini, a drugi će se truditi naći rješenje dok im ne 'pukne film' Vjerojatno će ići u Sloveniju i Mađarsku, gdje su lijekovi jeftiniji i neko vrijeme neće odustati od svoje terapije. Mislim da se zdrav­stveni sustav trebao potruditi barem za kronične bolesnike, jer uz redovi­to plaćanje životnih troškova i ovo ih poskupljenje tjera u siromaštvo, ali i narušava njihovu psihičku stabilnost", ističe psihologinja SUH-a Biserka Bu- digam.

Tako jednom godišnje pacijenti pretrpe novi šok. Neki smatraju kako su za takve odluke odgovorni farma­ceutska industrija i medicinski lobi. Ispada da su djelomično u pravu.

     „Nositelji odobrenja koji predstav­ljaju proizvođača, farmaceutsku in­dustriju, svakako su dionici procesa u referiranju cijena, a cijena pojedinog lijeka nakon referiranja ovisi o tome jesu li nositelji odobrenja prihvatili sniženu cijenu. Ovisno o očitovanju nositelja odobrenja za pojedine lije­kove i njihove spremnosti da prihvate referentnu cijenu lijeka ili snize cijenu originalnog pakiranja lijeka, lijekovi su razvrstani na osnovnu i dopunsku listu lijekova", stoji u dopisu krovne zdravstvene institucije.

Preteški križ

     Saša Pavlić iz Rijeke nosio je pet dana križ na svome putu od Rijeke do Zagreba kako bi upozorio na nedosta­tak novca za lijekove za teško oboljelu djecu. Nakon što ga je, uz roditelje, pri­mio premijer Plenković, jedna majka je izvijestila okupljene reportere na Mar­kovu trgu kako je on izjavio da „novca za oboljelu djecu nema". Radi se o ot­prilike stotinu djece.

     Ako za njih nema nade u zdrav ži­vot, onda nema ni za nekoliko dese­taka tisuća kronično oboljelih, starijih, siromašnih. Bitno je da ima novca za rabljenu leteću kramu iz Izraela. Kad već njihova krila ne služe letu k bo­ljem životu, ostaje nam plaćati cijenu skupih lijekova i hrpe željeza te nositi svojih nekoliko križeva svaki dan, sve do smrti.

     „Treba se riješiti umirovljenika, a najlakše tako da povisiš cijenu neop­hodnog lijeka", bio je jedan od komen­tara na Facebooku.