UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

6. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

UMIROVLJENIČKE UDRUGE:

Definitivno NE daljnjoj privatizaciji mirovinskog sustava

 

     Ministar rada i mirovinskog su­stava Marko Pavić uspio je na dosadašnjih šest sjednica Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i sta­rije osobe čak 20 dragocjenih minuta svoga vremena posvetiti umirovljenici­ma. Zašto? Zato jer valjda ne zna što bi odgovorio toj drugoj najvećoj skupini građana povjerenoj mu u resor. Na rad­ničke sindikalne predstavnike u Gospo- darsko-socijalnom vijeću posvećuje tek nešto više vremena, pa je tako jasno da je on posve izgubio osjećaj za svoju ob­vezu kao ministra za vođenja socijalnog dijaloga. Prezir ili strah spram sindikata i umirovljeničkih udruga kompenzira brojnim TV istupima o europskim fon­dovima i projektima, uvjeren da tako stvara dovoljan privid o svojoj svezapo- slenosti.

     Ministar nije našao vremena, niti znanja, da bi se suočio sa sindikatima i umirovljeničkim udrugama i „konture" mirovinske reforme raspravio prije no što ih je ekipa ih HZMO-a počela slagati u tablice, pa će, najavljuju iz Ministar­stva, tek na sljedećoj sjednici Nacio­nalnog vijeća od 5. svibnja predstaviti i raspravljati o „konturama" mirovinske reforme. Hoće li ministar barem tada sudjelovati? Prema meteorološkim pro­gnozama čini se da neće.

Drugi stup štetan za umirovljenike

Na šestoj sjednici Nacionalnog vi­jeća, održanoj 23. ožujka 2018. godine u Ministarstvu rada i mirovinskoga su­stava na zahtjev umirovljeničkih udru­ga na dnevnom redu je bila rasprava o drugom obveznom mirovinskom stupu, koja je okupila cijelu ekipu elite fond-menadžera i uglednika bankarske industrije. No, zanimljivo, prvi je počeo pomoćnik ravnateljice državne ustano­ve REGOS-a Zoran    Protega, koji nije odr­žao prezentaciju, već agitaciju, nagla­sivši kako je neto imovina obveznih mi­rovinskih fondova na dan 31. prosinca 2017. iznosila gotovo 92 milijarde kuna, što znači da su fondovi zaradili oko 24 milijarde kuna. Takvu manipulaciju broj­kama je moguće probaviti kad stiže iz deklariranih bankarskih izvora, ali ne i iz državne ustanove.

     Predstavnik Sindikata umirovljenika Mato Obradović u ime umirovljeničkih udruga je rekao kako se uvođenje dru­gog stupa s aspekta realizacije mirovina pokazalo neuspješnim. Takav model je nakon 17 godina mirovinske štednje dokazano neisplativ za umirovljenike te osobito štetan po javne financije. Spo­menuo je da su od obveznog drugog mirovinskog stupa do sada odustale skoro sve nove članice EU-a koje su ga prihvatile, Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, a nisu ga prihva­tile niti Češka i Slovenija. Zašto Hrvatska o tome šuti, upitao se. Prijedlog umirov­ljeničkih udruga je jasan - treba ga re­formirati u dobrovoljni stup, kao i druge zemlje, jer postojeći će samo pojačati siromašenje starijih osoba. Predložio je da se II. stup zadrži isključivo na dobro­voljnoj razini.

     Milan Tomičić je rekao kako uvjera­vanje umirovljenika da trebaju pričekati 30-40 godina da mirovine iz oba stupa ne bi bile manje od sadašnjih mirovina iz prvog stupa smatra neozbiljnom ša­lom. Umirovljenicima je ovakav stup samo donio veću nesigurnost i oštetio državu.

Renata Kašnjar-Putar iz PBZ Croatia osiguranje obveznih mirovinskih fondo­va je naglasila kako su mirovinski fondo­vi ulaganjem svoje imovine u hrvatske tvrtke do sada spasili 25.000 radnih mjesta. Takva teza je, naravno, nedoka­ziva, osobito jer se ne spominju nemali gubici i troškovi tih fondova.

Sami sebe kontroliraju

     Predstavnik Matice umirovljenika Željko Šemper osvrnuo se na činjenicu kako je prvi mirovinski stup zanema­ren, budući da 800.000 umirovljenika ima prosječnu mirovinu od 2.187 kn, što je samo sedam kuna više od linije siromaštva. Veliko je ogorčenje i zabri­nutost umirovljenika drugim stupom zbog puno nižih mirovina, ali i nedo­statka transparentnosti mirovinskih fondova.

     Zanimljivo je kako je i predstavnik državne ustanove HANFA-e Tomislav Ridzak ponosno rekao kako oni nadzi­ru rad mirovinskih fondova i kroz kon­trolu mjesečnih izvješća o ulaganjima, zaboravivši naglasiti da su svi zaposleni u toj ustanovi bivši zaposlenici banaka, koji minimalno obraćaju pozornost na stvarni tranzicijski i administrativni tro­šak drugog stupa.

     Predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavranović je zaključio kako su umirovljenici spremni iznijeti Vladi svo­je primjedbe zašto je drugi stup proma­šeni projekt, te da se one moraju uzeti u obzir kod budućih rasprava. Gavranović predlaže da se doprinos za drugi stup zamrzne i potom ukine, a da se sredstva prebace u prvi stup te da se drugi stup transformira u dobrovoljni mirovinski stup. MUH i SUH najžešće se suprotstav­ljaju pokušajima da se obvezni doprinos za drugi stup poveća na račun prvog stupa, te da se, kao u slučaju zahtjeva za dodatkom od 27 posto, prestane sve promašaje drugog stupa prebacivati na teret prvog stupa, odnosno na sadašnje umirovljenike u Republici Hrvatskoj.