UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


SUH zahtijeva ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i uvođenje Registra ugovora doživotnog uzdržavanja

 

     „Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) poslao je danas ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću Inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima radi ukidanja dosmrtnog uzdržavanja i detaljnog normiranja doživotnog.

     U radu Pravnog savjetovališta SUH-a česti su slučajevi zlouporabe instituta uzdržavanja u kojima su gotovo uvijek starije osobe oštećene kao primatelji uzdržavanja i u nemogućnosti su da same zaštite svoja prava. Takvom stanju najviše doprinosi nemar institucija i loši zakoni, koji zanemaruju razloge za uzdržavanjem, odnosno, duboku starost i nesposobnost vođenja brige za svakodnevne potrebe, nikakvu ili nedovoljnu brigu od strane osoba koje su ih dužne zakonski uzdržavati, financijske poteškoće, nedovoljne prihode za samostalno uzdržavanje, usamljenost, tešku bolest. Rastuće siromaštvo starijih osoba uzima svoj danak.

     Postojeća načela koja vrijede u ugovornim odnosima ne štite dovoljno slabiju ugovornu stranu (primatelja uzdržavanja) te bi bilo korisno urediti zakonske članke s osobitom zaštitom prava primatelja uzdržavanja. Potrebno je dodatno osigurati da primatelji uzdržavanja, vođeni stanjem nužde ne odabiru za sebe nepovoljno rješenje.

     Stoga SUH predlaže da ovlaštena osoba (bilježnik ili sudac) uputi stranke na moguće posljedice potpisivanja takvog ugovora i provjeri jesu li stranke sposobne i ovlaštene za sklapanje ugovora. Centar za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta primatelja uzdržavanjaće ocijeniti da li su ugovorom zaštićene sve potrebe i želje uzdržavane osobe, a ako takva potvrda ne prileži ugovoru, on je ništavan.

     Pri Centrima za socijalnu skrb trebaju se vodit Registri sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju, gdje će se moći provjeriti svi relevantni podaci, a osobito onaj ima li davatelj uzdržavanja tri ili više važećih ugovora istovremeno. Također, uzdržavatelj mora predati potvrdu o nekažnjavanju za kaznena djela protiv života i tijela, te protiv državne ili privatne imovine.

     Osobito bitno je naglasiti kako se sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju trebaju smatrati hitnim, a sud biti dužan sazvati prvo ročište u roku od 15 dana, te donijeti presudu u roku od 6 mjeseci, računajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora. Prema sadašnjem stanju, uzdržavane osobe koje pokrenu tužbu protiv uzdržavatelja zbog neizvršavanja obveza, obično umru prije okončanja spora.

     Na posljetku, Sindikat umirovljenika Hrvatske traži da se ukine institut dosmrtnog uzdržavanja zato što je kod tog ugovora prijenos imovine moguć odmah nakon potpisivanja, što stvara zabunu na strani uzdržavane osobe i plodno je tlo za prijevare i zlouporabu starijih osoba. Doista je upitno zašto zakonodavac inzistira na ostanku mogućnosti da se za potpuno istu činidbu uzdržavanja omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah otuđi njegovu imovinu, a da nije praktički ni započeo s obvezom uzdržavanja. Na stotine slučajeva zlouporabe su prošle kroz Pravno savjetovalište SUH-a i ova se inicijativa za izmjenu Zakona o obveznim odnosima temelji na čvrstim činjenicama.

     Ovim izmjenama i dopunama SUH traži povećanje nadzora nad potpisivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaštitu starijih osoba od zlouporabe njihove slobodne volje i imovine, te reguliranje provođenje ugovora i stroži nadzor postupanja davatelja uzdržavanja nad korisnicima. Sve bi to trebalo vratiti dostojanstvo starijim osobama, omogućiti im pravednije korištenje vlastite imovine i spriječiti dugotrajno iscrpljivanje sudskim sporovima, koji su ionako teško financijski, psihički i fizički priuštivi osobama treće životne dobi, naročito u poodmaklim godinama“, piše u priopćenju Sindikata umirovljenika Hrvatske upućenog ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću 11. travnja 2018.