UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ALKOHOLIZAM SE MOŽE ZARADITI BAS KAO I UPALA PLUĆA

Prijeđi s rakije na pivo!

 

     Kad je u pitanju alkoholizam, neki su ljudi osjetljiviji od drugih. Me­đutim, za svakog je opasno na­dati se da ima neku vrstu ugrađenog imuniteta. Ipak, oni koji su svjesni opa­snosti alkohola mogu ih lako izbjeći.

     Stručnjaci definiraju alkoholizam kao stanje u kojem pijenje alkoholnih pića ozbiljno ometa rad, međuljudske odnose ili zdravlje. Ideja o umjere­nom, dakle sigurnom pijenju, uopće se ne može primijeniti na alkoholiča­re, koje se mora tretirati kao bolesnike sa sasvim određenom bolešću. Jedini put prema izlječenju je totalna apsti­nencija.

     Preventivne korake prema tom ve­likom zdravstvenom i društvenom zlu moraju poduzeti dvije grupe ljudi: oni koji piju u društvu i očito piju normal­no, ali koji mogu doći u velike proble­me zato što ne znaju dovoljno što je al­kohol i koje učinke ima na organizam, te oni čije pijenje i stavovi već vode u opasne navike.

     Kronično konzumiranje većih koli­čina alkoholnih pića može imati za po­sljedicu srčano-žilne bolesti, povišeni krvni tlak, moždani udar i oštećenje jetre.

Treba znati kako piti

     Kako identificirati i korigirati ne­sigurne, opasne navike pijenja? U prvom redu potrebno je analizirati svoje ponašanje kad je u pitanju pi­jenje alkoholnih pića. Koje su tipične situacije u kojima se pije? Većinom su to ritualna kon­zumiranja (reci­mo, dva pića za vrijeme ručka ili večere ili nekoli­ko piva za vrije­me nogometa na televiziji). Valja znati uočavati opasne situaci­je. Za fiziološki osjetljivu osobu, godine i godine obaveznih dvije do tri čašice nekog žestokog pića pri­je ručka ili večere, mogu biti dovoljne da proizvedu biološko oštećenje u organizmu koje doprinosi pojavi al­koholizma.

     Osoba treba voditi evidenciju (ako je nužno i zapisivanjem) da li s vreme­nom povećava količinu konzumira­nog alkohola. Ono što je važno i što može biti od pomoći jest povremeno uzeti „odmor" od pića, jednostavno neko vrijeme biti trezvenjak. Ako čo­vjek izvrgava opasnosti svoju jetru i mozak pijući alkohol dan za danom, godinama, tada nekoliko tjedana ili čak nekoliko dana bez pića, može tim organima dati šansu da se malo oporave. Vrijeme da se isperu otrovi iz organizma može učiniti veliku razliku.

Jedan koktel, ne dva

     Postoje i drugi načini da se promi­jene navike pijenja. Ako je ritual popi­ti dva koktela, neku se popije jedan.

     Ili prebaciti se na manje jaka pića, pri­mjerice na vino ili pivo, umjesto rakije ili viskija.

     Razumljivo, valja stajati podalje od alkohola ako vam je želudac prazan, ako ste bolesni, ako uzimate lijekove, ako ste pod stresom, ako ste emotiv­no iscrpljeni ili mentalno uznemireni. Ono privremeno olakšanje koje ćete možda postići uz pomoć čaše, rezul­tirati će još većom tjeskobom od one koja je bila prije pijenja.

     Neki konzumenti alkoholnih pića nalaze se u kategoriji visokog rizika od alkoholizma. Među takvima su jaki pušači, oni koji u obitelji već ima­ju alkoholičara ili nekoliko njih ili oni koji dolaze iz obitelji s poremećenim odnosima među roditeljima.    Među­tim, i pilci kod kojih ne postoje takvi rizični faktori mogu također biti u ve­likoj opasnosti od alkoholizma ako se ponavljano predaju uživanju velikih količina alkohola.

dr. Ivo Belan