UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ALKOHOLIZAM SE MOŽE ZARADITI BAS KAO I UPALA PLUĆA

Prijeđi s rakije na pivo!

 

     Kad je u pitanju alkoholizam, neki su ljudi osjetljiviji od drugih. Me­đutim, za svakog je opasno na­dati se da ima neku vrstu ugrađenog imuniteta. Ipak, oni koji su svjesni opa­snosti alkohola mogu ih lako izbjeći.

     Stručnjaci definiraju alkoholizam kao stanje u kojem pijenje alkoholnih pića ozbiljno ometa rad, međuljudske odnose ili zdravlje. Ideja o umjere­nom, dakle sigurnom pijenju, uopće se ne može primijeniti na alkoholiča­re, koje se mora tretirati kao bolesnike sa sasvim određenom bolešću. Jedini put prema izlječenju je totalna apsti­nencija.

     Preventivne korake prema tom ve­likom zdravstvenom i društvenom zlu moraju poduzeti dvije grupe ljudi: oni koji piju u društvu i očito piju normal­no, ali koji mogu doći u velike proble­me zato što ne znaju dovoljno što je al­kohol i koje učinke ima na organizam, te oni čije pijenje i stavovi već vode u opasne navike.

     Kronično konzumiranje većih koli­čina alkoholnih pića može imati za po­sljedicu srčano-žilne bolesti, povišeni krvni tlak, moždani udar i oštećenje jetre.

Treba znati kako piti

     Kako identificirati i korigirati ne­sigurne, opasne navike pijenja? U prvom redu potrebno je analizirati svoje ponašanje kad je u pitanju pi­jenje alkoholnih pića. Koje su tipične situacije u kojima se pije? Većinom su to ritualna kon­zumiranja (reci­mo, dva pića za vrijeme ručka ili večere ili nekoli­ko piva za vrije­me nogometa na televiziji). Valja znati uočavati opasne situaci­je. Za fiziološki osjetljivu osobu, godine i godine obaveznih dvije do tri čašice nekog žestokog pića pri­je ručka ili večere, mogu biti dovoljne da proizvedu biološko oštećenje u organizmu koje doprinosi pojavi al­koholizma.

     Osoba treba voditi evidenciju (ako je nužno i zapisivanjem) da li s vreme­nom povećava količinu konzumira­nog alkohola. Ono što je važno i što može biti od pomoći jest povremeno uzeti „odmor" od pića, jednostavno neko vrijeme biti trezvenjak. Ako čo­vjek izvrgava opasnosti svoju jetru i mozak pijući alkohol dan za danom, godinama, tada nekoliko tjedana ili čak nekoliko dana bez pića, može tim organima dati šansu da se malo oporave. Vrijeme da se isperu otrovi iz organizma može učiniti veliku razliku.

Jedan koktel, ne dva

     Postoje i drugi načini da se promi­jene navike pijenja. Ako je ritual popi­ti dva koktela, neku se popije jedan.

     Ili prebaciti se na manje jaka pića, pri­mjerice na vino ili pivo, umjesto rakije ili viskija.

     Razumljivo, valja stajati podalje od alkohola ako vam je želudac prazan, ako ste bolesni, ako uzimate lijekove, ako ste pod stresom, ako ste emotiv­no iscrpljeni ili mentalno uznemireni. Ono privremeno olakšanje koje ćete možda postići uz pomoć čaše, rezul­tirati će još većom tjeskobom od one koja je bila prije pijenja.

     Neki konzumenti alkoholnih pića nalaze se u kategoriji visokog rizika od alkoholizma. Među takvima su jaki pušači, oni koji u obitelji već ima­ju alkoholičara ili nekoliko njih ili oni koji dolaze iz obitelji s poremećenim odnosima među roditeljima.    Među­tim, i pilci kod kojih ne postoje takvi rizični faktori mogu također biti u ve­likoj opasnosti od alkoholizma ako se ponavljano predaju uživanju velikih količina alkohola.

dr. Ivo Belan