UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ZAHTJEVI UMIROVLJENIČKIH UDRUGA

HITNE MJERE PROTIV SIROMAŠTVA UMIROVLJENIKA I STARIJIH OSOBA

 

     U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mirovina izno­si 2.317,90 kuna, a medijan 2.105,86 kuna, čime se iskazuje da se 52% mirovina nalazi ispod hrvatske linije si­romaštva.

Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 po­sto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto pla­ći), a relativna neto vrijednost je 37,45% u odnosu na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja bivše Jugo­slavije, dok je po ukupnom siromaštvu Hrvatska na europ­skoj razini nešto bolja od Bugarske.

     Najsiromašnije su žene, koje imaju 25 posto nižu miro­vinu od muškaraca 2012. (EiGe/EU-SILC), i to tek manjim dijelom zato jer u prijelaznom razdoblju od 2014. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu pre­ma povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Rodni jaz u mirovinama većim dijelom zrcali akumulaciju svih rodnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom ci­jelog života. U dobi od 75 godina stopa siromaštva za žene je dvostruko viša nego za muškarce.

Rastuće siromaštvo se iščitava i iz rastućeg broja umrlih (2.500 umrlih 2017. više nego 2016.), kao i iz visokog udje­la starijih od 65 godina u ukupnom broju samoubojstava (40,1 posto). Također, važno je naglasiti kako je 2017. broj preminulih umirovljenika viši od broja novih umirovljenika.

 

Predlaže se donošenje hitnih mjera:

     Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Da bi se zau­stavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). Ti bi bilo u skladu s prediz- bornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospo­darskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cije­ne 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto - indeks plaće prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30%, a mi­rovine 2,75% - indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine rasle najviše od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.

     Drugo,     vođenje novog modela obi­

teljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Tre­ba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kune, a preživjeli partner ju koristi temeljem za­jedničkih 60-tak godina radnog staža.

      Jasenka Pap iz HZZO-a naglasila je kako je dodatni zdravstveni doprinos reguliran Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju od 2006. godine, koji je mijenjan 2008. i 2010. Navela je da se prihodovni cenzus veže na proračunsku osnovicu i ne odnosi se samo na umirovlje­nike nego i na sve osobe te iznosi po članu obitelji 45,59% proračunske osnovice, odnosno 1.516,32 kuna, a za samca 58,31% proračunske osnovice, odnosno 1.939,39 kuna. Da bi se usvojio novi cenzus potrebne su izmjene tog zakona, a to nije u planu normativnih aktivnosti za prva tri kvartala u 2018., no moguće ga je dopuniti. Za drugi kvartal 2018. planirana je izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju i vjerojatno Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

     Ljiljana Marušić je navela kako bi takva minimalna mirovina progutala mirovinski sustav, jer bi više od pola mirovina bile minimalne, što bi dovelo u pitanje osnovna načela uzajamnosti i solidarnosti. Od današnjih 270 tisuća korisnika najniže mirovine, uvođenjem minimalne mirovi­ne prema prijedlogu udruga umirovljenika već 2019. bilo bi oko 467.000 korisnika. Ukupni kumulativni efekt u raz­doblju od 2019.-2030. bio bi oko 61 milijardu kuna.

Obvezni drugi stup - u dobrovoljni!

     Petrović je iznijela i podatak koji ilustrira nedopustivo vi­soke socijalne razlike, navodeći kako od 1,140 milijuna umi­rovljenika po Zakonu o mirovinskom osiguranju, mirovinu višu od prosječne plaće (6.000 kuna) ima samo 1,4% umirov­ljenika, dok od 175 tisuća umirovljenika po posebnih propi­sima 18,5% ima mirovinu višu od prosječne plaće. Mora se odlučiti hoće li se vrednovati rad i zaustaviti siromaštvo ili će se i dalje omogućiti razlika između „običnih" i povlaštenih umirovljenika.

Šemper je, pak, dodao da će broj umirovljenika s najni­žim mirovinama rasti zbog toga što se ništa ne poduzima protiv sive ekonomije. Time što država ne prima doprinose koje bi trebala primati oštećeni su svi, a osobito oni kojima se ne uplaćuju puni doprinosi. Naglasio je kako je državni proračun u velikom gubitku radi sive ekonomije, za oko 30 posto.

     Gavranović je iznio prijedlog da na sljedećoj sjednici tema bude drugi mirovinski stup, te da se na nju pozovu predstavnici mirovinskih fondova, REGOS-a i HANFA-e. Pe­trović je zatražila je da se u zapisnik unese službeni stav Matice umirovljenika Hrvatske i Sindikata umirovljenika Hrvatske koji se zalažu za disperzirani mirovinski sustav, ali nikako za obavezni mirovinski stup na temelju kapitalizira­ne štednje. Predlažu da se drugi stup reformira, na način da se transformira u dobrovoljni mirovinski stup. Također je predložila da se ne razmatra mirovinski dodatak za rođene od 1962. nadalje na način kako se krenulo, nego da se sva­kom pojedinačno omogući donošenje odluke žele li prijeći u prvi ili ostati u drugom stupu, sukladno tome što je njima povoljnije.

     Zdenka Čuhnil iz Matice je napomenula kako još nisu dostavljene tražene informacije kolika je prosječna mirovi­na umirovljenika Royala i vodi li se kazneni postupak protiv vlasnika koji je doveo do stečaja društva i nestanka uplaće­nih otpremnina.

     Treći prijedlog se odnosi na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se pretvorila u najnižu mirovinu. Izračun minimalne miro­vine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku do­datnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vri­jednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/ + 958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) - 3.145 kuna. Minimalna mirovina bi se odnosila na mirovine stečene radom i plaćanjem doprino­sa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.

     Četvrti prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina"). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto pla­ću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovolj­stva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na dr­žavnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve zemlje EU i više od 110 zemalja u svijetu, ukazu­je i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90- 100posto pokrivenosti).

     Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzu­sa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine. Predlaže se da se cenzus usklađuje prema vi­sini hrvatske linije siromaštva, koja je za 2017. godinu izno­sila 2.180 kuna, a redovito je izračunava i objavljuje Državni zavod za statistiku RH (sada je cenzus za osiguranika - sam­ca 1.939,39 kuna, a prema prijedlogu bi nakon 14 godina porastao za samo devet posto).

     Šesti prijedlog odnosi se na pravo svih umirov­ljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastav­ka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvat­skoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog oprav­danja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju prosječno četiri godi­ne radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a mlađi su samo dvije godine. Na po­sljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radni­ke (npr. masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopu­niti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.