UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ZAHTJEVI UMIROVLJENIČKIH UDRUGA

HITNE MJERE PROTIV SIROMAŠTVA UMIROVLJENIKA I STARIJIH OSOBA

 

     U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mirovina izno­si 2.317,90 kuna, a medijan 2.105,86 kuna, čime se iskazuje da se 52% mirovina nalazi ispod hrvatske linije si­romaštva.

Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 po­sto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto pla­ći), a relativna neto vrijednost je 37,45% u odnosu na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja bivše Jugo­slavije, dok je po ukupnom siromaštvu Hrvatska na europ­skoj razini nešto bolja od Bugarske.

     Najsiromašnije su žene, koje imaju 25 posto nižu miro­vinu od muškaraca 2012. (EiGe/EU-SILC), i to tek manjim dijelom zato jer u prijelaznom razdoblju od 2014. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu pre­ma povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Rodni jaz u mirovinama većim dijelom zrcali akumulaciju svih rodnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom ci­jelog života. U dobi od 75 godina stopa siromaštva za žene je dvostruko viša nego za muškarce.

Rastuće siromaštvo se iščitava i iz rastućeg broja umrlih (2.500 umrlih 2017. više nego 2016.), kao i iz visokog udje­la starijih od 65 godina u ukupnom broju samoubojstava (40,1 posto). Također, važno je naglasiti kako je 2017. broj preminulih umirovljenika viši od broja novih umirovljenika.

 

Predlaže se donošenje hitnih mjera:

     Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Da bi se zau­stavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). Ti bi bilo u skladu s prediz- bornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospo­darskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cije­ne 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto - indeks plaće prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30%, a mi­rovine 2,75% - indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine rasle najviše od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.

     Drugo,     vođenje novog modela obi­

teljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Tre­ba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kune, a preživjeli partner ju koristi temeljem za­jedničkih 60-tak godina radnog staža.

      Jasenka Pap iz HZZO-a naglasila je kako je dodatni zdravstveni doprinos reguliran Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju od 2006. godine, koji je mijenjan 2008. i 2010. Navela je da se prihodovni cenzus veže na proračunsku osnovicu i ne odnosi se samo na umirovlje­nike nego i na sve osobe te iznosi po članu obitelji 45,59% proračunske osnovice, odnosno 1.516,32 kuna, a za samca 58,31% proračunske osnovice, odnosno 1.939,39 kuna. Da bi se usvojio novi cenzus potrebne su izmjene tog zakona, a to nije u planu normativnih aktivnosti za prva tri kvartala u 2018., no moguće ga je dopuniti. Za drugi kvartal 2018. planirana je izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju i vjerojatno Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

     Ljiljana Marušić je navela kako bi takva minimalna mirovina progutala mirovinski sustav, jer bi više od pola mirovina bile minimalne, što bi dovelo u pitanje osnovna načela uzajamnosti i solidarnosti. Od današnjih 270 tisuća korisnika najniže mirovine, uvođenjem minimalne mirovi­ne prema prijedlogu udruga umirovljenika već 2019. bilo bi oko 467.000 korisnika. Ukupni kumulativni efekt u raz­doblju od 2019.-2030. bio bi oko 61 milijardu kuna.

Obvezni drugi stup - u dobrovoljni!

     Petrović je iznijela i podatak koji ilustrira nedopustivo vi­soke socijalne razlike, navodeći kako od 1,140 milijuna umi­rovljenika po Zakonu o mirovinskom osiguranju, mirovinu višu od prosječne plaće (6.000 kuna) ima samo 1,4% umirov­ljenika, dok od 175 tisuća umirovljenika po posebnih propi­sima 18,5% ima mirovinu višu od prosječne plaće. Mora se odlučiti hoće li se vrednovati rad i zaustaviti siromaštvo ili će se i dalje omogućiti razlika između „običnih" i povlaštenih umirovljenika.

Šemper je, pak, dodao da će broj umirovljenika s najni­žim mirovinama rasti zbog toga što se ništa ne poduzima protiv sive ekonomije. Time što država ne prima doprinose koje bi trebala primati oštećeni su svi, a osobito oni kojima se ne uplaćuju puni doprinosi. Naglasio je kako je državni proračun u velikom gubitku radi sive ekonomije, za oko 30 posto.

     Gavranović je iznio prijedlog da na sljedećoj sjednici tema bude drugi mirovinski stup, te da se na nju pozovu predstavnici mirovinskih fondova, REGOS-a i HANFA-e. Pe­trović je zatražila je da se u zapisnik unese službeni stav Matice umirovljenika Hrvatske i Sindikata umirovljenika Hrvatske koji se zalažu za disperzirani mirovinski sustav, ali nikako za obavezni mirovinski stup na temelju kapitalizira­ne štednje. Predlažu da se drugi stup reformira, na način da se transformira u dobrovoljni mirovinski stup. Također je predložila da se ne razmatra mirovinski dodatak za rođene od 1962. nadalje na način kako se krenulo, nego da se sva­kom pojedinačno omogući donošenje odluke žele li prijeći u prvi ili ostati u drugom stupu, sukladno tome što je njima povoljnije.

     Zdenka Čuhnil iz Matice je napomenula kako još nisu dostavljene tražene informacije kolika je prosječna mirovi­na umirovljenika Royala i vodi li se kazneni postupak protiv vlasnika koji je doveo do stečaja društva i nestanka uplaće­nih otpremnina.

     Treći prijedlog se odnosi na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se pretvorila u najnižu mirovinu. Izračun minimalne miro­vine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku do­datnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vri­jednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/ + 958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) - 3.145 kuna. Minimalna mirovina bi se odnosila na mirovine stečene radom i plaćanjem doprino­sa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.

     Četvrti prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina"). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto pla­ću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovolj­stva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na dr­žavnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve zemlje EU i više od 110 zemalja u svijetu, ukazu­je i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90- 100posto pokrivenosti).

     Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzu­sa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine. Predlaže se da se cenzus usklađuje prema vi­sini hrvatske linije siromaštva, koja je za 2017. godinu izno­sila 2.180 kuna, a redovito je izračunava i objavljuje Državni zavod za statistiku RH (sada je cenzus za osiguranika - sam­ca 1.939,39 kuna, a prema prijedlogu bi nakon 14 godina porastao za samo devet posto).

     Šesti prijedlog odnosi se na pravo svih umirov­ljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastav­ka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvat­skoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog oprav­danja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju prosječno četiri godi­ne radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a mlađi su samo dvije godine. Na po­sljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radni­ke (npr. masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopu­niti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.