UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

UMIROVLJENIČKA INTIMNOST

Ima li seksa u trećoj dobi?

 

     Kao liječnik, prije nego malo detaljnije i ozbiljnije odgovorim na to pitanje, u naslovu, htio bih kazati što mi je moja supruga nedavno "spustila". Naime, kad se povede razgovor o toj temi, ja obično kažem, a i tvrdim, da ima mladića sa šezdeset i staraca sa dvadeset. Među­tim, moja žena kaže da bi ona ipak radije tri starca od dvadeset, nego jednog mla­dića od šezdeset.

     Dakle, ima li seksa u trećoj dobi? Naža­lost, nema ga onoliko koliko bi ga moglo i koliko bi ga trebalo biti. Zašto? U našem narodu je poprilično rašireno mišljenje da čovjek koji je prešao šezdesetu godinu ži­vota nema više što tražiti u seksu. Razumlji­vo, to je pogrešno mišljenje, prava zabluda. Jednostavno, smatra se da spolna aktivnost više nije potrebna, da nije moguća, kako za muškarce tako i za žene. Navodno, te stvari ne dolikuju starijim osobama, nisu etične i normalne za tu dob. Ukratko, treba preki­nuti svaku seksualnu aktivnost u interesu dugog života i dobra zdravlja. Sve glupost do gluposti, zabluda do zablude, a istina je potpuno suprotna. Čovjek se pita, zašto biti prikraćen za lijepe i ugodne trenutke u kojima se može uživati.

Znanstvene činjenice

     Postoje znanstvene činjenice na osnovu kojih se to može tvrditi. Američko vijeće za seksualni odgoj i njihov Nacio­nalni institut za proučavanje starenja, već odavno smatraju da većina ljudi uživa u seksu čitav život. Jasno, izuzeci su oni koji misle da ne smiju ili da ne mogu ili nema­ju s kim.

     Suvremeni seksolozi i gerontolozi svo­jim istraživanjima dokazuj u da je spolni život u Trećoj dobi prirodna, normalna i moguća stvar. Liječnici i socijalni radnici izjavljuju da im stariji pacijenti stidljivo otkrivaju da osjećaju seksualne prohtje­ve, ali da ih smatraju neprirodnim.

Jedna grupa urologa iz Kalifornije svo­jim je ispitivanjima utvrdila da je među oženjenim muškarcima, u dobi od 70 go­dina, svaki treći sposoban za potpuni sek­sualni život. Unutar grupe žena, u dobi od 55 do 65 godina, više od 30 posto njih je izjavilo da su u toj dobi više zainteresirane za seks nego ranije.

     Poznati američki znanstvenici, doktori Kinsey, Masters i Johnson, svojim su istra­živanjima pokazali da su muškarci i žene, koji su u dobroj zdravstvenoj kondiciji, fiziološki u stanju imati zadovoljavajući spolni život do 80. godine, pa i kasnije. Oni tvrde da stariji parovi mogu i treba da produže s normalnim spolnim odnosima, kako oni kažu, do „neodređene granice".

Kad stvari zakažu

     Premda seksualna sposobnost traje dugo, ipak se u starijoj dobi obično doga­đaju neke funkcionalne promjene i to tre­ba znati. Tako na primjer, stariji muškarci i žene mogu sporije reagirati i možda će im trebati više stimulacije i strpljenja nego prije. Međutim, treba znati da im to nimalo ne umanjuje zadovoljstvo pri od­nosu. Čak ako se potpuni spolni odnos i ne može obaviti, još uvijek ostaju brojne druge mogućnosti seksualne ugode, kao što su dodiri, milovanja, nježnost.

     Impotencija je neuspjeh u postizanju erekcije barem u 25 posto pokušaja spol­nog odnosa. Premda se sve do nedavno smatralo da su isključivo emotivni, psihič­ki problemi isključivi uzroci impotencije, danas je sve češće slučaj da su neki fizički razlozi uzrok impotencije. Neki od uzro­ka su poremećena, oslabljena cirkulacija, oštećenja živaca zbog šećerne bolesti ili zbog nekog drugog razloga (jasno, svaki slučaj dijabetesa nema uvijek za posljedi­cu impotenciju). Kao mogući uzroci dola­ze još u obzir alkoholizam (treba držati na umu da alkohol povećava želju, a uma­njuje moć), zatim neki lijekovi, itd.

     Da bi intimni život bio potpun, prvo treba voditi zdrav način života, a to znači imati pravilnu ishranu, održavati normalnu tjelesnu težinu, svakog ju­tra pojesti doručak, fizički vježbati dva do tri puta tjedno, spavati sedam do osam sati noću, ne pušiti i piti alkoholna pića u umjerenim količinama ili uopće ne piti. Drugo, onima koji nisu oženje­ni preporučljivo je ženiti se. Oženjeni ljudi žive duže.

     I, treće, kad je u pitanju spolna aktiv­nost, mora se znati da potpuno gašenje tih aktivnosti može dovesti do fizičke i psihičke tromosti, bezvoljnosti, potište- nosti i potpune usamljenosti, a upravo takva stanja mogu uzrokovati razna obo­ljenja i skratiti život. Zajednički život, pri­vrženost i međusobna ljubav održavaju i fizičku želju.

Ako već vi idete u penziju, nema po­trebe da u penziju šaljete i svoj spolni ži­vot, jer na njega imate pravo.

dr. Ivo Belan