UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Tko su mirovinski bogataši?

 

Prema neslužbenim podacima gotovo pola milijuna umirovlje­nika živi ispod linije siromaštva, a među nešto više od jedan posto najbogatijih umirovljenika prema ZOMO su umirovljeni farmace­uti, financijaši i naftaši, dok među onima po posebnim propisima branitelji, saborski zastupnici i akademici.

 

     Hrvatska je zemlja dubokih podjela. Nije ovdje riječ o lijevima i desnima, parti­zanima i ustašama, već o bogatima i siromašnima. Već otprije je jasno da, ra­znim zakonskim aktima, bogati postaju bogatiji, a siromašni ostaju siromašni. Isto je i s umirovljenicima. Kako drugačije objasniti situaciju da 50,5 posto „običnih" umirovljenika živi ispod hrvatske linije siromaštva od 2.180 kuna, dok ih nepunih jedan posto ima mirovine veće od prosječne hrvatske plaće. A ta prosječna plaća je u prvom polugodištu 2017. godine iznosila 5.960 kuna.

     No, krenimo s konkretnijim brojkama. U Lijepoj Našoj je u prosincu prošle godine bilo sveukupno 1.232.651 umirovljenika. Prosječna mirovina za njih iznosila je 2.524 kune, ali ako oduzmemo umirovljenike s povlaštenim mirovinama, prosjek je bitno niži - 2.318 kuna. Od 1.140.414 „običnih" umirovljenika prema ZOMO, samo 15.775 umirovljenika ima više mirovine od prosječne plaće, no oni svojim velikim iznosima Kad pogledamo one s mirovinama iznad 6.000 kuna, prema statistikama HZMO-a za siječanj 2018., njih 15.775 iz kategorije „običnih" umirovljenika uživa u blagoda­tima visokih primanja u trećoj dobi. No, ovo su samo oni koji ostvaruju pravo na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Kada ubrojimo i 32.263 osobe s visokim mirovinama dobivenim prema posebnim propisima, stižemo do brojke od 48.038 ljudi s mirovinama višim od prosječne plaće.

     Zbunjujuće je vidjeti da od ukupnog broja od 174.892 umirovljenika po poseb­nih propisima u 17 kategorija, među kojima su najbogatiji akademici, saborski zastu­pnici i branitelji, čak 18,5 posto ima mirovine iznad prosječne plaće od 6.000 kuna, dok u kategoriji običnih umirovljenika prema ZOMO takvih „bogatuna" je samo 1,4 posto. Takve socijalne razlike nisu dopustive u normalnoj socijalnoj državi, osobito ako se u obzir uzme europska paradigma socijalne države koja je preventivna a ne reparacijska. Europska komisija je u više navrata upozorila Hrvatsku da treba smanjiti broj i visinu povlaštenih mirovina, ali ova Vlada ne samo da je gluha na takva upozo­renja, nego i nastavlja s podizanjem mirovina bogatima.

     Na početku 2017., podsjetimo se, poreznom reformom po mjeri samo za bogate mirovinama su povećane i do 3.000 kuna, ali niti kune onima s mirovinama do 6.000 kuna! Nevjerojatno, ali istinito. Nakon toga je Vlada odlučila vratiti povlaštenim umi­rovljenicima (kojima je zbog kriznih vremena dva puta odrezano po 5 posto mirovi­ne, ali samo ako je bila viša od 5.000 kuna) pune mirovine, tj. podići ih za 10 posto, pa se opet bogati postali još bogatiji. I za druge potrebe se Vlada samoposluživala iz radničkog mirovinskog fonda, te je tako isplatila dugovanja pripadnicima HVO-a, čiji je broj sada i povećan, te je svih 174.892 umirovljenika po posebnim propisima prebacila u istu košaru usklađivanja mirovina prema propisima za radničke mirovine, čime je opet istima, povlaštenima i bogatijima, osigurala ubrzano povećavanje miro­vina. Također, sada su u javni radnički mirovinski fond uba­cili i „Royalce" kao ugroženu socijalnu kategoriju (iako za to nema nikakvih argumena­ta), već su to vjerojatno ljudi s iznadprosječnim mirovinama.

     Nitko ne pita onih 180.520 siromašnih umirovljenika s mirovinama nižima od soci­jalne pomoći niti one koji ne­maju niti dana radnog staža, kako će preživjeti. Puštaju ih da životare ili, točnije, životi- njare. Dotle naši bogatuni bi­vaju sve bogatiji. Dokle takve razlike?

Milan Dalmacija