UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Tko su mirovinski bogataši?

 

Prema neslužbenim podacima gotovo pola milijuna umirovlje­nika živi ispod linije siromaštva, a među nešto više od jedan posto najbogatijih umirovljenika prema ZOMO su umirovljeni farmace­uti, financijaši i naftaši, dok među onima po posebnim propisima branitelji, saborski zastupnici i akademici.

 

     Hrvatska je zemlja dubokih podjela. Nije ovdje riječ o lijevima i desnima, parti­zanima i ustašama, već o bogatima i siromašnima. Već otprije je jasno da, ra­znim zakonskim aktima, bogati postaju bogatiji, a siromašni ostaju siromašni. Isto je i s umirovljenicima. Kako drugačije objasniti situaciju da 50,5 posto „običnih" umirovljenika živi ispod hrvatske linije siromaštva od 2.180 kuna, dok ih nepunih jedan posto ima mirovine veće od prosječne hrvatske plaće. A ta prosječna plaća je u prvom polugodištu 2017. godine iznosila 5.960 kuna.

     No, krenimo s konkretnijim brojkama. U Lijepoj Našoj je u prosincu prošle godine bilo sveukupno 1.232.651 umirovljenika. Prosječna mirovina za njih iznosila je 2.524 kune, ali ako oduzmemo umirovljenike s povlaštenim mirovinama, prosjek je bitno niži - 2.318 kuna. Od 1.140.414 „običnih" umirovljenika prema ZOMO, samo 15.775 umirovljenika ima više mirovine od prosječne plaće, no oni svojim velikim iznosima Kad pogledamo one s mirovinama iznad 6.000 kuna, prema statistikama HZMO-a za siječanj 2018., njih 15.775 iz kategorije „običnih" umirovljenika uživa u blagoda­tima visokih primanja u trećoj dobi. No, ovo su samo oni koji ostvaruju pravo na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Kada ubrojimo i 32.263 osobe s visokim mirovinama dobivenim prema posebnim propisima, stižemo do brojke od 48.038 ljudi s mirovinama višim od prosječne plaće.

     Zbunjujuće je vidjeti da od ukupnog broja od 174.892 umirovljenika po poseb­nih propisima u 17 kategorija, među kojima su najbogatiji akademici, saborski zastu­pnici i branitelji, čak 18,5 posto ima mirovine iznad prosječne plaće od 6.000 kuna, dok u kategoriji običnih umirovljenika prema ZOMO takvih „bogatuna" je samo 1,4 posto. Takve socijalne razlike nisu dopustive u normalnoj socijalnoj državi, osobito ako se u obzir uzme europska paradigma socijalne države koja je preventivna a ne reparacijska. Europska komisija je u više navrata upozorila Hrvatsku da treba smanjiti broj i visinu povlaštenih mirovina, ali ova Vlada ne samo da je gluha na takva upozo­renja, nego i nastavlja s podizanjem mirovina bogatima.

     Na početku 2017., podsjetimo se, poreznom reformom po mjeri samo za bogate mirovinama su povećane i do 3.000 kuna, ali niti kune onima s mirovinama do 6.000 kuna! Nevjerojatno, ali istinito. Nakon toga je Vlada odlučila vratiti povlaštenim umi­rovljenicima (kojima je zbog kriznih vremena dva puta odrezano po 5 posto mirovi­ne, ali samo ako je bila viša od 5.000 kuna) pune mirovine, tj. podići ih za 10 posto, pa se opet bogati postali još bogatiji. I za druge potrebe se Vlada samoposluživala iz radničkog mirovinskog fonda, te je tako isplatila dugovanja pripadnicima HVO-a, čiji je broj sada i povećan, te je svih 174.892 umirovljenika po posebnim propisima prebacila u istu košaru usklađivanja mirovina prema propisima za radničke mirovine, čime je opet istima, povlaštenima i bogatijima, osigurala ubrzano povećavanje miro­vina. Također, sada su u javni radnički mirovinski fond uba­cili i „Royalce" kao ugroženu socijalnu kategoriju (iako za to nema nikakvih argumena­ta), već su to vjerojatno ljudi s iznadprosječnim mirovinama.

     Nitko ne pita onih 180.520 siromašnih umirovljenika s mirovinama nižima od soci­jalne pomoći niti one koji ne­maju niti dana radnog staža, kako će preživjeti. Puštaju ih da životare ili, točnije, životi- njare. Dotle naši bogatuni bi­vaju sve bogatiji. Dokle takve razlike?

Milan Dalmacija