UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Uspješno starenje uz ispravnu ishranu

Jesti manje ili veće količine?

 

     Sasvim je sigurno da prehrana može igrati vitalnu ulogu u tome kako ćemo stariti. Jedno je sigurno: mi ne stižemo u starost odjednom - u dobi od 70 i 80 godina. Starenje, u stvari, započinje kad završava rast, u kasnoj mladenačkoj dobi. Kao što ishrana u ranom djetinjstvu usmjerava rast i razvoj, tako isto i ishrana u srednjim godinama života, u dobi od 20. godine pa nadalje, može odlučiti koliko uspješno ćemo stariti.

     Neka od degenerativnih oboljenja u starosti, kao primjerice srčana oboljenja, povišen krvni tlak, šećerna bolest, obo­ljenja bubrega i jetre, upala zglobova, osteoporoza (šupljikavost i omekšavanje kostiju) i slabljenje vida, nisu oduvijek dio procesa starenja. Neka oboljenja su novi­jeg datuma, novopridošlice za koje izgle­da da su uglavnom rezultat nekih današ­njih načina života, kao što je, na primjer, današnji način prehrane.

Srce ne voli hamburger

     Epidemija srčanožilnih bolesti većinom je ograničena na ona područja svijeta gdje ljudi jedu zapadnjačku hranu. Učestalost raka debelog crijeva, želuca i dojke, tako­đer pokazuje jaku geografsku povezanost. Ovi oblici raka, primjerice, relativno su ri­jetki u Japanu. Međutim, kod prve genera­cije japanskih doseljenika u SAD broj sluča­jeva tog oboljenja malo se povećava, dok u kasnijim generacijama japansko-američkih građana šanse da se umre od tih formi raka su iste kao i kod svakog drugog Amerikan­ca. Krivac: američka prehrana i stil života.

     Kako osoba stari, njene kalorijske po­trebe postaju manje, zbog toga što je sma­njena i fizička aktivnost i masa stanica. Me­đutim, da li se stvarne potrebe za hranjivim tvarima (vitaminima, mineralima, bjelanče­vinama itd.) također obavezno smanjuju, istovremeno s padom unosa kalorija, to je druga stvar. Izgleda da zasigurno to još nitko ne zna.

     Kod starijih ljudi smanjuje se sekrecija u probavnom sustavu, smanjuje se crijevna resorpcija kalcija te drugih minerala i vita­mina, kao i aktivnost nekih enzima. Zbog toga, više bjelančevina, vitamina i minerala - a ne manje ili isto - može biti potrebno da se živi zdravo i zadovoljno.

Siromaštvo i prehrana

     U mnogim zemljama biti star često zna­či biti hendikepiran na način koji direktno utječe na navike jedenja i prehrane. Fi­nancijski prihodi mogu biti nedovoljni da osiguraju odgovarajuću, osnovnu ishranu. Upale zglobova i slab vid mogu znatno ote­žati kupovinu namirnica, otvaranje pakova- nja, kuhanje i serviranje obroka. Slabi zubi i slabo namještene zubne proteze uvelike otežavaju žvakanje i gutanje. Priličan broj osoba koje žive same gube volju da potroše puno vremena i napora na kuhanje.

     Čest rezultat svega toga je smanjen unos u organizam osnovnih hranjivih sa­stojaka. Anemija zbog manjka željeza česta je u oba spola. Djelomičan manjak B vitami­na može biti uzrokom mentalne konfuzije uočene kod nekih starih ljudi. Nedostatak u mastima topljivih vitamina, A, D i E često je uzrokovan prehranom vrlo siromašnom mastima.

     Brojne studije, koje su u toku, ispituju eventualni mogući odnos različitih hranji­vih sastojaka u hrani i duljine života. Izme­đu ostalog ispituje se: odnos nagorene ili užežene masti i raka želuca; uloga vlakna­stih komponenti u hrani na metabolizam, odnos masnoća u hrani i raka dojke, de­belog crijeva i arterioskleroze; mogućnost prevencije šećerne bolesti smanjenjem ko­ličine šećera u hrani i mogućnost preven­cije povišenog krvnog tlaka smanjenjem količine soli u hrani.

     Konačno, ako sve te studije budu uspješno obavljene, liječnici, nutricionisti i drugi stručnjaci bit će u stanju utvrditi vezu između prehrambenih faktora i procesa starenja čovjeka i utvrditi optimalni režim ishrane koji će moći znatno pridonijeti pro­duljenju ljudskog vijeka. U ovom trenutku ima još puno dvojbi.

dr. Ivo Belan