UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


TRKA ZA DOSTOJANSTVO 50+

Trening za umirovljenička prava

Na utrci dugoj 700 metara je sudjelovalo oko 300 trkača

 

     Umirovljeničke aktivnosti ne poznaju granice. Pokazala je to i Trka za dostojanstvo 50+, koja je u prohladno jutro 17. prosinca okupila nešto manje od 300 trkača - umi­rovljenika iz 16 gradskih podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske, udruga Matice i starijih Zagrepčana. Na prvi pogled cilj utrke bio je pokazati da su osobe treće dobi u vrlo dobroj tjelesnoj formi, ali i upozoriti na degradiranje njihovih prava, iako oni mogu i dalje značajno pridonijeti društvu. Kako je Sin­dikat umirovljenika Hrvatske najavio, to je ujedno bio i trening za prosvjede koji se planiraju u proljeće.

     Trka se održavala na Trgu dr. Franje Tuđmana, iza Ministar­stva graditeljstva i prostornog uređenja, a trasa je bila duga 700 metara. Brojne televizijske kamere zabilježile su i djelić razmišljanja umirovljenika, a podrška nije izostala ni od strane promatrača.

Kako je na startu izjavila Jasna Petrović, predsjednica SUH-a, s ovim se događajem htjelo ukazati na zapostavljenu i siromašnu skupinu građana starije dobi. "Oni u ovo predbožićno vrijeme nisu u mogućnosti sudjelovati u šopingmaniji, a što je postalo glavnom značajkom proslave ovog blagdana'; kaže Petrović.

     „Nitko iz vlade nas ne doživljava, kao što neće ni mene kad jednog dana odem u mirovinu", komentirao je Mladen Krpa- nić, dok je Anica Horvat dodala kako „nikog iz Vlade nije briga za nas 'male, ali ima nas puno; mogli bi se i iznenaditi". Bilo je i komentara kako starima preostaje samo trčati u vrijeme da­rivanja, kad nemaju novaca za šopingiranje, a autistična Vlada ih ne čuje, dok su svi saborski zastupnici na „školskim prazni­cima". Smiljana Špika Prskalo izrazila je ipak skepsu: „Lijepo je trčati, ali do proljeća tko živ, tko mrtav, jer da je Vlada htjela što napraviti, napravila bi. Oduzeli su nam dostojanstvo - to je jedino što su napravili'.

     Najbrži sudionik je bio jedan od najmlađih članova SUH-a, Zlatko Gregurek iz podružnice SUH-a Donja Dubrava. Drugo mjesto zauzeo je Milovan Vlajsović iz Novog Zagreba, dok je treći na cilj stigao Stjepan Prebeg iz Granešinskih Novaka.    Od žena su najbrže bile Stana Poljanec iz Studentskog Grada, Ivka Pavliša s Črnomerca i Đurđica Novak iz Novog Zagreba. Po­bjednici su dobili medalje i priznanja, a svi trkači su dobili pri­godne majice. Nakon utrke su se sudionici odmarali uz ugod­ne razgovore, čaj i fornete, nadajući se kako će i ovom trkom postići vidljivost u javnosti kako bi se potaknulo poboljšanje socijalnih uvjeta za umirovljenike.

     Ova je trka održana u sklopu 25. obljetnice te nezavisne umirovljeničke udruge, podržana kroz projekt Grada Zagreba. Bez te potpore ne bi bilo majica, forneta i čaja!