UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


TRKA ZA DOSTOJANSTVO 50+

Trening za umirovljenička prava

Na utrci dugoj 700 metara je sudjelovalo oko 300 trkača

 

     Umirovljeničke aktivnosti ne poznaju granice. Pokazala je to i Trka za dostojanstvo 50+, koja je u prohladno jutro 17. prosinca okupila nešto manje od 300 trkača - umi­rovljenika iz 16 gradskih podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske, udruga Matice i starijih Zagrepčana. Na prvi pogled cilj utrke bio je pokazati da su osobe treće dobi u vrlo dobroj tjelesnoj formi, ali i upozoriti na degradiranje njihovih prava, iako oni mogu i dalje značajno pridonijeti društvu. Kako je Sin­dikat umirovljenika Hrvatske najavio, to je ujedno bio i trening za prosvjede koji se planiraju u proljeće.

     Trka se održavala na Trgu dr. Franje Tuđmana, iza Ministar­stva graditeljstva i prostornog uređenja, a trasa je bila duga 700 metara. Brojne televizijske kamere zabilježile su i djelić razmišljanja umirovljenika, a podrška nije izostala ni od strane promatrača.

Kako je na startu izjavila Jasna Petrović, predsjednica SUH-a, s ovim se događajem htjelo ukazati na zapostavljenu i siromašnu skupinu građana starije dobi. "Oni u ovo predbožićno vrijeme nisu u mogućnosti sudjelovati u šopingmaniji, a što je postalo glavnom značajkom proslave ovog blagdana'; kaže Petrović.

     „Nitko iz vlade nas ne doživljava, kao što neće ni mene kad jednog dana odem u mirovinu", komentirao je Mladen Krpa- nić, dok je Anica Horvat dodala kako „nikog iz Vlade nije briga za nas 'male, ali ima nas puno; mogli bi se i iznenaditi". Bilo je i komentara kako starima preostaje samo trčati u vrijeme da­rivanja, kad nemaju novaca za šopingiranje, a autistična Vlada ih ne čuje, dok su svi saborski zastupnici na „školskim prazni­cima". Smiljana Špika Prskalo izrazila je ipak skepsu: „Lijepo je trčati, ali do proljeća tko živ, tko mrtav, jer da je Vlada htjela što napraviti, napravila bi. Oduzeli su nam dostojanstvo - to je jedino što su napravili'.

     Najbrži sudionik je bio jedan od najmlađih članova SUH-a, Zlatko Gregurek iz podružnice SUH-a Donja Dubrava. Drugo mjesto zauzeo je Milovan Vlajsović iz Novog Zagreba, dok je treći na cilj stigao Stjepan Prebeg iz Granešinskih Novaka.    Od žena su najbrže bile Stana Poljanec iz Studentskog Grada, Ivka Pavliša s Črnomerca i Đurđica Novak iz Novog Zagreba. Po­bjednici su dobili medalje i priznanja, a svi trkači su dobili pri­godne majice. Nakon utrke su se sudionici odmarali uz ugod­ne razgovore, čaj i fornete, nadajući se kako će i ovom trkom postići vidljivost u javnosti kako bi se potaknulo poboljšanje socijalnih uvjeta za umirovljenike.

     Ova je trka održana u sklopu 25. obljetnice te nezavisne umirovljeničke udruge, podržana kroz projekt Grada Zagreba. Bez te potpore ne bi bilo majica, forneta i čaja!