UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

TRIBINA „GRAD ZAGREB ZA SVOJE SENIORE"

Što Zagreb nudi osobama treće dobi?

 

     U okviru programa obilježavanja 25. obljetnice Sindikata umi­rovljenika Hrvatske 14. prosinca održana je edukativna tribina pod na­slovom „Grad Zagreb za svoje seniore" za šezdesetak predsjednika i aktivista zagrebačkih podružnica. Uvodno je o programu aktivnosti, koje Grad Zagreb organizira za svoje starije građane kako bi im poboljšao kvalitetu života u starosti održala diplomirana socijalna radnica Antonija Bobić-Lazić iz Grad­skog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

     Detaljno, reklo bi se čak i nadahnu­to, govorila je o izvaninstitucionalnim aktivnostima (razni oblici tjelesnog vježbanja, igranja šaha, kartanje, radi­onice ručnih radova, likovne radionice, zborno pjevanje i druge aktivnosti) u lokalnoj zajednici koje organizira Grad u gerontološkim centrima. Takvi cen­tri najčešće nalaze u prostorijama do­mova za starije ili dnevnim boravcima u lokalnoj zajednici, kao oblik skrbi i socijalne uključenosti s ciljem organi­ziranog korištenja slobodnog vremena umirovljenika i starijih osoba, kako bi se umanjio osjećaj osamljenosti i druš­tvene izoliranosti. Posebno se osvrnu­la na dnevne boravke u domovima za neke kategorije oboljelih, primjerice, dementnih osoba. Naglasila je također i mogućnost korištenja usluga pranja rublja, čišćenja stambenih prostora te pomoć pri njezi bolesnika u kući. Isto tako starije osobe mogu dolaziti u dom na ručak uz minimalnu cijenu ili im isti može biti dostavljen kući.

     Govorila je o organiziranom smje­štaju starijih osoba u domove, o pri­javljivanju, potrebnoj dokumentaciji, o kategorijama bolesnih starijih osoba za koje postoje specijalizirani odjeli za nepokretne ili osobe s Alzheimerovom demencijom. Posebni oblici pomoći razvijaju se u programu Zaklade „Za­jednički put", a cilj je svih tih vidova pomoći da starije osobe što duže saču­vaju svoje fizičko i psihičko zdravlja te samostalnost.

     Cijeli niz materijalnih pomoći i sub­vencija obuhvaća gotovo sve umirov­ljenike i starije grada Zagreba, a to je, na prvom mjestu, besplatni prijevoz za sve s mirovinama nižima od 3.500 kuna odnosno subvencionirano plaća­nje gradskog javnog prijevoza za one s višim mirovinama; tu je i novčana pomoć osobama s mirovinama nižim od 1.500 kuna, kao i brojni drugi oblici podrške - poput božićnice.

Savjetovanja starijih osoba organi­zirana su u sklopu Zaklade „Zajednički put", a posebno za palijativne pacijen­te i njihove obitelji kroz program „Palli- um" u Domu za starije osobe „Sveti Josip".

     Nakon održanog predavanja uslije­dila je vrlo sadržajna rasprava o potre­bama i pravima umirovljenika i starijih osoba, o njihovom korištenju, ali i o tome da nekih usluga nema dovoljno za sve potrebite. Tu je naglašeno da se još uvijek na smještaj u domove čeka predugo, kako još uvijek nema doma za smještaj starijih osoba u terminalnoj fazi života i da bi trebalo svakako inici­rati izgradnju hospicija ili barem orga­nizirati bolju pomoć obiteljima s umi­rućim bolesnikom, kao i sa starijim teže dementnim osobama. U radu tribine aktivno je sudjelovalo više predstavni­ka Centara za socijalnu skrb Zagreba.

Biserka Budigam

 

UJEDINJENI NARODI O SIROMAŠTVU STARIJIH

Svaka šesta starija osoba je žrtva nasilja

     „Dostojanstvo i ljudska prava ne smiju se gubiti tije­kom starenja", poruka je uN-ove Radne skupine za sta­rije, koja je u New Yorku raspravljala o nasilju, zlostav­ljanju i zanemarivanju starijih te dobnoj diskriminaciji.

     Dokazano je da upravo siromaštvo otvara put ra­znim zlostavljanjima starijih osoba i oduzimanju do­stojanstva najranjivijim skupinama. Predstavljeni su i rezultati istraživanja provedenog u 28 zemalja. Istra­živanje je pokazalo da je svaka šesta starija osoba bila žrtva nekog oblika nasilja, ali je tek svaka peta žrtva to i prijavila.

     „Razlozi zbog kojih nasilje, posebice obiteljsko, ostaje neprijavljeno su brojni i kompleksni, ali znamo da se mnogi srame to učiniti, boje se osvete ili se jed­nostavno osjećaju bespomoćnima", objasnila je pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava Lora Vidović. Istaknula je kako je potrebno uložiti snažnije napore u zaštiti ove često marginalizirane skupine, a tome bi mogla pridonijeti Konvencija o ljudskim pravima stari­jih osoba za koju se ova organizacija zauzima.

 

 

 

     Govorila je o organiziranom smje­štaju starijih osoba u domove, o pri­javljivanju, potrebnoj dokumentaciji, o kategorijama bolesnih starijih osoba za koje postoje specijalizirani odjeli za nepokretne ili osobe s Alzheimerovom demencijom. Posebni oblici pomoći razvijaju se u programu Zaklade „Za­jednički put", a cilj je svih tih vidova pomoći da starije osobe što duže saču­vaju svoje fizičko i psihičko zdravlja te samostalnost.

     Cijeli niz materijalnih pomoći i sub­vencija obuhvaća gotovo sve umirov­ljenike i starije grada Zagreba, a to je, na prvom mjestu, besplatni prijevoz za sve s mirovinama nižima od 3.500 kuna odnosno subvencionirano plaća­nje gradskog javnog prijevoza za one s višim mirovinama; tu je i novčana pomoć osobama s mirovinama nižim od 1.500 kuna, kao i brojni drugi oblici podrške - poput božićnice.

Savjetovanja starijih osoba organi­zirana su u sklopu Zaklade „Zajednički put", a posebno za palijativne pacijen­te i njihove obitelji kroz program „Palli- um" u Domu za starije osobe „Sveti Josip".

     Nakon održanog predavanja uslije­dila je vrlo sadržajna rasprava o potre­bama i pravima umirovljenika i starijih osoba, o njihovom korištenju, ali i o tome da nekih usluga nema dovoljno za sve potrebite. Tu je naglašeno da se još uvijek na smještaj u domove čeka predugo, kako još uvijek nema doma za smještaj starijih osoba u terminalnoj fazi života i da bi trebalo svakako inici­rati izgradnju hospicija ili barem orga­nizirati bolju pomoć obiteljima s umi­rućim bolesnikom, kao i sa starijim teže dementnim osobama. U radu tribine aktivno je sudjelovalo više predstavni­ka Centara za socijalnu skrb Zagreba.

Biserka Budigam

 

UJEDINJENI NARODI O SIROMAŠTVU STARIJIH

Svaka šesta starija osoba je žrtva nasilja

     „Dostojanstvo i ljudska prava ne smiju se gubiti tije­kom starenja", poruka je uN-ove Radne skupine za sta­rije, koja je u New Yorku raspravljala o nasilju, zlostav­ljanju i zanemarivanju starijih te dobnoj diskriminaciji.

     Dokazano je da upravo siromaštvo otvara put ra­znim zlostavljanjima starijih osoba i oduzimanju do­stojanstva najranjivijim skupinama. Predstavljeni su i rezultati istraživanja provedenog u 28 zemalja. Istra­živanje je pokazalo da je svaka šesta starija osoba bila žrtva nekog oblika nasilja, ali je tek svaka peta žrtva to i prijavila.

     „Razlozi zbog kojih nasilje, posebice obiteljsko, ostaje neprijavljeno su brojni i kompleksni, ali znamo da se mnogi srame to učiniti, boje se osvete ili se jed­nostavno osjećaju bespomoćnima", objasnila je pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava Lora Vidović. Istaknula je kako je potrebno uložiti snažnije napore u zaštiti ove često marginalizirane skupine, a tome bi mogla pridonijeti Konvencija o ljudskim pravima stari­jih osoba za koju se ova organizacija zauzima.