UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SOCIJALNA SLIKA GRADA ZAGREBA U 2016.

Jesu li stari izvan fokusa?

Mladi i migranti su ciljane skupine, a najveću pomoć trebaju umirovljenici

 

     Prosinac je, osim donošenja novo­godišnjih odluka, savršeno vrijeme za rekapitulaciju učinjenog u go­dini. Tako je 19. prosinca u Tribini Grada Zagreba, predstavljena Socijalna slika Grada Zagreba za 2016. godinu. To je dokument nastao suradnjom Socijalnog vijeća Grada Zagreba i Centra za razvoj neprofitnih organizacija, koji prikazuje trendove socijalnog razvoja metropole. Time su dobivena četiri strateška izazova s kojima se Gradski uredi, ali i socijalne službe te neprofitne organizacije trebaju

Raste broj korisnika naknada

     U Socijalnoj slici navedeni su i statistički podaci o brojnu korisni­ka naknada u okviru socijalne skr­bi. Tako 3.116 korisnika ostvaruje pravo na naknadu za plaćanje do­punskog zdravstvenog osiguranja, koje iznosi 70 kuna mjesečno, dok je još 3.675 korisnika u umirovlje­ničkim domovima.

     Uz ovakvu sliku najstarijeg di­jela populacije metropole jedne članice EU, kao što je Hrvatska, brzo će analitičari morati mijenja­ti fokus socijalnih politika. Naime, uz povećan broj umirovljenika koji su ispod praga siromaštva, koji je 2.800 kuna, teško je očekivati da će, uz redovita izdvajanja za hra­nu i kućanske potrepštine, uopće moći izdvajati novac za bilo kakav oblik socijalne ili zdravstvene skrbi.

     Bez obzira na 148 socijalnih programa pokrenutih u 2016. i po­većanje izdvojenih sredstava, upit­no je hoće li starije osobe i umi­rovljenici ipak ostati bez cjelovite potrebne potpore.

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.

 

 

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.