UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SOCIJALNA SLIKA GRADA ZAGREBA U 2016.

Jesu li stari izvan fokusa?

Mladi i migranti su ciljane skupine, a najveću pomoć trebaju umirovljenici

 

     Prosinac je, osim donošenja novo­godišnjih odluka, savršeno vrijeme za rekapitulaciju učinjenog u go­dini. Tako je 19. prosinca u Tribini Grada Zagreba, predstavljena Socijalna slika Grada Zagreba za 2016. godinu. To je dokument nastao suradnjom Socijalnog vijeća Grada Zagreba i Centra za razvoj neprofitnih organizacija, koji prikazuje trendove socijalnog razvoja metropole. Time su dobivena četiri strateška izazova s kojima se Gradski uredi, ali i socijalne službe te neprofitne organizacije trebaju

Raste broj korisnika naknada

     U Socijalnoj slici navedeni su i statistički podaci o brojnu korisni­ka naknada u okviru socijalne skr­bi. Tako 3.116 korisnika ostvaruje pravo na naknadu za plaćanje do­punskog zdravstvenog osiguranja, koje iznosi 70 kuna mjesečno, dok je još 3.675 korisnika u umirovlje­ničkim domovima.

     Uz ovakvu sliku najstarijeg di­jela populacije metropole jedne članice EU, kao što je Hrvatska, brzo će analitičari morati mijenja­ti fokus socijalnih politika. Naime, uz povećan broj umirovljenika koji su ispod praga siromaštva, koji je 2.800 kuna, teško je očekivati da će, uz redovita izdvajanja za hra­nu i kućanske potrepštine, uopće moći izdvajati novac za bilo kakav oblik socijalne ili zdravstvene skrbi.

     Bez obzira na 148 socijalnih programa pokrenutih u 2016. i po­većanje izdvojenih sredstava, upit­no je hoće li starije osobe i umi­rovljenici ipak ostati bez cjelovite potrebne potpore.

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.

 

 

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.