UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SOCIJALNA SLIKA GRADA ZAGREBA U 2016.

Jesu li stari izvan fokusa?

Mladi i migranti su ciljane skupine, a najveću pomoć trebaju umirovljenici

 

     Prosinac je, osim donošenja novo­godišnjih odluka, savršeno vrijeme za rekapitulaciju učinjenog u go­dini. Tako je 19. prosinca u Tribini Grada Zagreba, predstavljena Socijalna slika Grada Zagreba za 2016. godinu. To je dokument nastao suradnjom Socijalnog vijeća Grada Zagreba i Centra za razvoj neprofitnih organizacija, koji prikazuje trendove socijalnog razvoja metropole. Time su dobivena četiri strateška izazova s kojima se Gradski uredi, ali i socijalne službe te neprofitne organizacije trebaju

Raste broj korisnika naknada

     U Socijalnoj slici navedeni su i statistički podaci o brojnu korisni­ka naknada u okviru socijalne skr­bi. Tako 3.116 korisnika ostvaruje pravo na naknadu za plaćanje do­punskog zdravstvenog osiguranja, koje iznosi 70 kuna mjesečno, dok je još 3.675 korisnika u umirovlje­ničkim domovima.

     Uz ovakvu sliku najstarijeg di­jela populacije metropole jedne članice EU, kao što je Hrvatska, brzo će analitičari morati mijenja­ti fokus socijalnih politika. Naime, uz povećan broj umirovljenika koji su ispod praga siromaštva, koji je 2.800 kuna, teško je očekivati da će, uz redovita izdvajanja za hra­nu i kućanske potrepštine, uopće moći izdvajati novac za bilo kakav oblik socijalne ili zdravstvene skrbi.

     Bez obzira na 148 socijalnih programa pokrenutih u 2016. i po­većanje izdvojenih sredstava, upit­no je hoće li starije osobe i umi­rovljenici ipak ostati bez cjelovite potrebne potpore.

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.

 

 

 

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

      Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

     Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

     Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

     Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

     Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

     Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine", odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

     Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

     Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne - egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.