UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLUČAJ „ROYAL"

Presedan: državni mirovinski fond preuzima gubitke privatne firme!

     Zadnjeg dana u studenom 79 sa­borskih zastupnika podržalo je proračun Vlade premijera Plenkovića za 2018. godinu. Podržao ga je i je­dan opozicijski zastupnik, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, Silvano Hrelja. Dan kasnije, mediji objavljuju i razlog tog postupka. Kako objašnjava Hrelja, proračun je podržao jer će vla­dajući podržati njegov prijedlog, odno­sno, riješiti problem Royal osiguranja, o kojem ovisi oko 600 bivših umirov­ljenika Luke Rijeka, odnosno, ukupno njih 1.300 u cijeloj osmoj izbornoj je­dinici, objašnjava Hrelja. „Ovo je jedan od gorućih umirovljeničkih problema za čije rješenje će biti potrebno stoti­nu milijuna kuna u deset godina. Vlada će prihvatiti prijedlog zakona u kojem stoji da će oštećeni umirovljenici dobi­ti sve zaostatke koji im nisu isplaćivani od propasti fonda Royal do danas", ista­knuo je predsjednik HSU-a te dodao kako je osigurana daljnja isplata punog iznosa mirovine.

     Da bi s Vladom mogao ostvariti "projektnu suradnju" Hrelja je najavio još početkom svibnja ove godine nepo­sredno nakon što je Andrej Plenković uspio presložiti Vladu pomoću petero zastupnika HNS-a. Međutim, u to je vri­jeme govorio da će podržati neke Vla­dine projekte vezano za umirovljeničku populaciju, ali samo pod uvjetom ako HDZ prije toga skupi većinu od barem 80 zastupnika.

Hrelja je tako postao već sedmi za­stupnik koji je barem jednom podržao ili trajno podržava Vladu HDZ-a, a koji je u Sabor ušao na koalicijskoj listi zajed­no sa SDP-om.

Gdje su nestali novci Royala?

     Što, dakle, znači Hreljin glas podrške proračunu? Zauzvrat, Vlada je podrža­la njegov prijedlog Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina što znači da će država za 3.840 umirovljenika koji su većinom radili u državnim firmama i otišli u prijevremenu mirovinu u prosje­ku isplaćivati oko 400 kuna na mjesec. Podsjetimo, do 2014. ta im je sredstva isplaćivalo privatno poduzeće Royal, no ono je propalo.

     Da se „Hreljin zakon" koji su službe­no predložili Klub nezavisnih zastupni­ka i HSU-a te Klub Mosta, donese po hit­nom postupku usprotivili su se saborski zastupnici SDP-a. „Nitko se ne protivi tome da se pomogne umirovljenicima, no otvoreno je pitanje zašto je Royal osiguranje propalo", rekao je Mirando Mrsić. „Ne bi se trebalo dovesti u situa­ciju da se na teret poreznih obveznika saniraju dubioze privatnog trgovačkog društva bez da se znaju uzroci njegovih gubitaka", kazao je.

     Ideja Royala i njegovog vlasnika Ive Bulaša, bila je hvale vrijedan inovativni projekt u koji je uspio uvjeriti brojne državne tvrtke da visoke otpremnine za radnike kojih se žele riješiti, a nisu ostvarili uvjete za tzv. punu starosnu mirovinu, uplate njima i pošalju ih u prijevremenu, a „Royal - međugeneracijska solidarnost", će takvim umirovlje­nicima doživotno isplaćivati od 200 do 1000 kuna dodatka mjesečno. Royal se, dakle, bavio dokupom mirovine, odno­sno doživotnom otpremninom. Tako su se brojne tvrtke oslobodile viška radni­ka i poreza na otpremnine, te je u prije­vremenu mirovinu od 1990. tako otišlo oko 3860 osoba iz oko 250 poduzeća. Većinom iz državnih, a najviše ih je bilo iz Luke Rijeka - gotovo 600.

     To što je tu ulogu sada preuzela država, Hrelji nije ništa sporno: „To je u redu pošto je država taj institut podr­žala, dala mu poseban porezni status, ugradila u kolektivne ugovore nekih državnih tvrtki i promovirala do 2006. godine. Nama je cilj da ti ljudi dobiju ono što su potpisali", kaže Hrelja. Tako od ožujka ove godine Vlada za ta sred­stva izdvaja 13 do 15 milijuna kuna na račune oštećenih umirovljenika. Isti status, naravno, neće doživjeti preo­stali prijevremeni umirovljenici, već će im se i dalje oduzimati njihova penalizacija.

Sutra neki drugi mirovinski fond?

     Dodajmo tome kako je Hrelja ovaj zakon predlagao već godinama te, iako su bili u koaliciji, odbila ga je Milanovićeva vlada. Tadašnji ministar Mrsić od­bijanje takvog prijedloga objasnio je ri­ječima kako se država ne smije miješati u poslovanje privatnog poduzeća. Pre­ma mišljenju umirovljeničkih udruga, Matice i Sindikata umirovljenika, takvo je stajalište posve ispravno, jer je ova­ko Hrelja napravio štetu mirovinskom fondu od oko 200-300 milijuna kuna, a sutra bi to mogao biti i neki obvezni mirovinski fond koji će propasti ili neki drugi „hrvatski inovativni proizvod" ko­jim bi se u državni fond„udomilo" nekih novih četiri tisuće štediša iz privatnog bankrotiranog mirovinskog fonda. Ta­kvi presedani su suludi, pogotovo što se ne zna gdje je završio Royalov novac i koje posljedice snosi Bulaš za svoje pro­mašene investicije.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske godinama se zalagao da se problem prevarenih radnika od strane privatne tvrtke riješi tako da se potrebna kom­penzacija osigura iz troškova posebne namjene, ali ne da se zbog kupovine jednog zastupničkog glasa stvori te­ret od više stotina milijuna kuna, sani­ra privatne gubitke i k tome posredno neravnopravno tretira sve druge prije­vremeno umirovljene radnike. Hrelja je profitirao, pa ako i nije kapnulo nešto sa strane, kupio je 4.000 obiteljskih glaso­va bivših Royalovih klijenata. Posljedice takve trgovine plaćamo svi mi.

Ivana Dragija