UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SLUČAJ „ROYAL"

Presedan: državni mirovinski fond preuzima gubitke privatne firme!

     Zadnjeg dana u studenom 79 sa­borskih zastupnika podržalo je proračun Vlade premijera Plenkovića za 2018. godinu. Podržao ga je i je­dan opozicijski zastupnik, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, Silvano Hrelja. Dan kasnije, mediji objavljuju i razlog tog postupka. Kako objašnjava Hrelja, proračun je podržao jer će vla­dajući podržati njegov prijedlog, odno­sno, riješiti problem Royal osiguranja, o kojem ovisi oko 600 bivših umirov­ljenika Luke Rijeka, odnosno, ukupno njih 1.300 u cijeloj osmoj izbornoj je­dinici, objašnjava Hrelja. „Ovo je jedan od gorućih umirovljeničkih problema za čije rješenje će biti potrebno stoti­nu milijuna kuna u deset godina. Vlada će prihvatiti prijedlog zakona u kojem stoji da će oštećeni umirovljenici dobi­ti sve zaostatke koji im nisu isplaćivani od propasti fonda Royal do danas", ista­knuo je predsjednik HSU-a te dodao kako je osigurana daljnja isplata punog iznosa mirovine.

     Da bi s Vladom mogao ostvariti "projektnu suradnju" Hrelja je najavio još početkom svibnja ove godine nepo­sredno nakon što je Andrej Plenković uspio presložiti Vladu pomoću petero zastupnika HNS-a. Međutim, u to je vri­jeme govorio da će podržati neke Vla­dine projekte vezano za umirovljeničku populaciju, ali samo pod uvjetom ako HDZ prije toga skupi većinu od barem 80 zastupnika.

Hrelja je tako postao već sedmi za­stupnik koji je barem jednom podržao ili trajno podržava Vladu HDZ-a, a koji je u Sabor ušao na koalicijskoj listi zajed­no sa SDP-om.

Gdje su nestali novci Royala?

     Što, dakle, znači Hreljin glas podrške proračunu? Zauzvrat, Vlada je podrža­la njegov prijedlog Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina što znači da će država za 3.840 umirovljenika koji su većinom radili u državnim firmama i otišli u prijevremenu mirovinu u prosje­ku isplaćivati oko 400 kuna na mjesec. Podsjetimo, do 2014. ta im je sredstva isplaćivalo privatno poduzeće Royal, no ono je propalo.

     Da se „Hreljin zakon" koji su službe­no predložili Klub nezavisnih zastupni­ka i HSU-a te Klub Mosta, donese po hit­nom postupku usprotivili su se saborski zastupnici SDP-a. „Nitko se ne protivi tome da se pomogne umirovljenicima, no otvoreno je pitanje zašto je Royal osiguranje propalo", rekao je Mirando Mrsić. „Ne bi se trebalo dovesti u situa­ciju da se na teret poreznih obveznika saniraju dubioze privatnog trgovačkog društva bez da se znaju uzroci njegovih gubitaka", kazao je.

     Ideja Royala i njegovog vlasnika Ive Bulaša, bila je hvale vrijedan inovativni projekt u koji je uspio uvjeriti brojne državne tvrtke da visoke otpremnine za radnike kojih se žele riješiti, a nisu ostvarili uvjete za tzv. punu starosnu mirovinu, uplate njima i pošalju ih u prijevremenu, a „Royal - međugeneracijska solidarnost", će takvim umirovlje­nicima doživotno isplaćivati od 200 do 1000 kuna dodatka mjesečno. Royal se, dakle, bavio dokupom mirovine, odno­sno doživotnom otpremninom. Tako su se brojne tvrtke oslobodile viška radni­ka i poreza na otpremnine, te je u prije­vremenu mirovinu od 1990. tako otišlo oko 3860 osoba iz oko 250 poduzeća. Većinom iz državnih, a najviše ih je bilo iz Luke Rijeka - gotovo 600.

     To što je tu ulogu sada preuzela država, Hrelji nije ništa sporno: „To je u redu pošto je država taj institut podr­žala, dala mu poseban porezni status, ugradila u kolektivne ugovore nekih državnih tvrtki i promovirala do 2006. godine. Nama je cilj da ti ljudi dobiju ono što su potpisali", kaže Hrelja. Tako od ožujka ove godine Vlada za ta sred­stva izdvaja 13 do 15 milijuna kuna na račune oštećenih umirovljenika. Isti status, naravno, neće doživjeti preo­stali prijevremeni umirovljenici, već će im se i dalje oduzimati njihova penalizacija.

Sutra neki drugi mirovinski fond?

     Dodajmo tome kako je Hrelja ovaj zakon predlagao već godinama te, iako su bili u koaliciji, odbila ga je Milanovićeva vlada. Tadašnji ministar Mrsić od­bijanje takvog prijedloga objasnio je ri­ječima kako se država ne smije miješati u poslovanje privatnog poduzeća. Pre­ma mišljenju umirovljeničkih udruga, Matice i Sindikata umirovljenika, takvo je stajalište posve ispravno, jer je ova­ko Hrelja napravio štetu mirovinskom fondu od oko 200-300 milijuna kuna, a sutra bi to mogao biti i neki obvezni mirovinski fond koji će propasti ili neki drugi „hrvatski inovativni proizvod" ko­jim bi se u državni fond„udomilo" nekih novih četiri tisuće štediša iz privatnog bankrotiranog mirovinskog fonda. Ta­kvi presedani su suludi, pogotovo što se ne zna gdje je završio Royalov novac i koje posljedice snosi Bulaš za svoje pro­mašene investicije.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske godinama se zalagao da se problem prevarenih radnika od strane privatne tvrtke riješi tako da se potrebna kom­penzacija osigura iz troškova posebne namjene, ali ne da se zbog kupovine jednog zastupničkog glasa stvori te­ret od više stotina milijuna kuna, sani­ra privatne gubitke i k tome posredno neravnopravno tretira sve druge prije­vremeno umirovljene radnike. Hrelja je profitirao, pa ako i nije kapnulo nešto sa strane, kupio je 4.000 obiteljskih glaso­va bivših Royalovih klijenata. Posljedice takve trgovine plaćamo svi mi.

Ivana Dragija