UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POREZNI APSURD

Posmrtna pripomoć na udaru poreza

Umre član nekog društva koje internim aktom obitelji preminuloga jamči pomoć za sahranu člana. Može li tako? Ne može, kaže ministar financija Marić. Naime, to je pomoć za člana, a kad je on umro, više nije član, pa ju više osobno ne može ni dobiti. Supruga člana tu posmrtnu pomoć, pak, može do­biti samo ako plati porez na drugi dohodak, jer ona nije preminuli član. Neš' ti biznisa!

 Piše: Ivana Dragija

      Do prosinca 2017., u javnosti je pri­lično nezapaženo prolazila odred­ba aktualnog Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) kojom se reguli­raju pomoći i potpore neprofitnih orga­nizacija te na temelju koje proizlazi da država oporezuje čak 40 posto iznosa posmrtne pomoći koju neka od nepro­fitnih udruga isplaćuje obitelji preminu­log člana, ukoliko je aktima udruge ta­kva mogućnost predviđena. Preminula osoba više nije član, a iznos posmrtne pomoći država smatra drugim dohot­kom osobe kojoj se isplaćuje te je stoga iznos podložan oporezivanju.

Birokrati protiv humanosti

     Krešimir Sever, predsjednik Nezavi­snih hrvatskih sindikata za jedan dnevni list izjavio je kako ovakva „birokratska navika nadvladava humanost takvog poteza". Napominje kako ne treba po­sebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko pretho­di još i kraća ili dulja bolest, što obitelj ionako dodatno opterećuje dodatnim troškovima.

     Takva apsurdna odredba izazvala je interes medija. Vladimir Lulić, tajnik Hrvatskog novinarskog društva koje ta­kođer daje posmrtninu obiteljima pre­minulih članova, dodaje kako postoje izuzeci kad su nasljednici djeca do 18 godina starosti, iako to u Zakonu nije eksplicitno istaknuto. Kao i Sever, pro­tivi se takvim odredbama te naglašava kako država ne bi smjela uzimati sred­stva toliko potrebna članovima obitelji preminule osobe.

     „Voljeli bismo kad bi obitelj člana dobila puni iznos koji smo namijeni­li kao pomoć našim internim aktom. U našem slučaju, radi se o iznosu od 7 tisuća kuna, dakle, obitelj preminulog člana zbog odredbi Zakona, dobit će tek 4.200 kuna". Lulić ističe kako nije siguran koje su namjere ove odredbe i koliko bi država bila, ako bi uopće bila, u gubitku njenim ukidanjem ili promje­nom. „Zakonski je to tako, država takvu vrstu pomoći tretira kao drugi dohodak, no, znamo da se zakoni kod nas pišu tako da nisu uvijek najbolje nomotehnički formulirani, a oni koji su stvarali ove odredbe nisu se raspitali o ovakvim slučajevima. Vjerujem da bi se, uz malo volje, mogle donijeti promjene odreda­ba tog Zakona".

Pogrebnici bez poreza

     Vesna Kovač, predsjednica udruge „Posmrtna pripomoć" ističe pak kako je zbog slučaja oporezivanja posmrtne pomoći nastala prava pomutnja među članovima Udruge zbog medijskih na­pisa o oporezivanju posmrtnine. „Naši su članovi, posve opravdano, osjećali zbunjenost i htjeli su znati što sa njiho­vim novcem kojeg su uplaćivali sve ove godine. Svima smo im morali objasniti da odredbe Zakona ne obuhvaćaju i našu Udrugu, s obzirom da novac upla­ćujemo direktno pogrebnom poduze­ću. Funkcioniramo na posve drugači­jem principu stoga smo morali objaviti i demantij kako bi umirili naše članove i objasnili im da nema bojazni od opore­zivanja njihovog novca".

     Razliku između udruge „Posmrtna pripomoć" i, u ovom slučaju, HND-a dodatno pojašnjava i Lulić: „Iznos koji uplaćuju članovi „Posmrtne pripomoći" striktno je namjenski, ne ide nekoj tre­ćoj osobi. U našem slučaju, zakon to ne prepoznaje, prepoznaje samo člana koji smrću to prestaje biti".

     Do 2017. isplate pomoći obitelji pre­minulog člana nisu bili oporezivane, dodaje Lulić te naglašava kako je de- mantij koji je izdala udruga Posmrtna pripomoć bio logičan potez s obzirom na nastale nedoumice. „Gospođa Ko­vač, i sama pravnica, u razgovoru mi je objasnila kako je jedna od mogućnosti jasnije definiranje pomoći za članove, a ne, kako sada stoji, pomoći članovima".

Ministarstvo ne odgovara na pitanja

     Kako bi dodatno razjasnili oporezuje li se i zašto iznos posmrtnine koje neke neprofitne udruge, na temelju načela solidarnosti, isplaćuju najbližim srod­nicima preminulih članova, upit smo poslali i Ministarstvu financija, no od­govor do zaključenja ovog broja „Glasa umirovljenika" nismo dobili. Prenosimo, stoga, objašnjenje ministra financija Zdravka Marića koji je na medijske napi­se o oporezivanju posmrtne pripomoći odgovorio kako „odredba o posmrtni- nama" nije nikakva novost u njegovoj poreznoj reformi. Ministar tvrdi da su takve isplate zapravo pojednostavljene, a korisnici došli u povoljniji položaj.

     „Prije neprofitne udruge nikad nisu mogle isplaćivati novac članovima obi­telji bez neke protučinidbe. Sada smo to promijenili i protučinidbe više ne mora biti". Drugi dohodak se oporezuje sto­pom od 24 posto, istaknuo je ministar i dodao kako sve to uvijek u medijima nije točno prenijeto.

     Institucije, dakle, (samo) rade svoj posao, a mediji su krivi što uzbunjuju javnost. Sve po onoj staroj narodnoj: oguli najslabijega i najnemoćnijega!