UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POREZNI APSURD

Posmrtna pripomoć na udaru poreza

Umre član nekog društva koje internim aktom obitelji preminuloga jamči pomoć za sahranu člana. Može li tako? Ne može, kaže ministar financija Marić. Naime, to je pomoć za člana, a kad je on umro, više nije član, pa ju više osobno ne može ni dobiti. Supruga člana tu posmrtnu pomoć, pak, može do­biti samo ako plati porez na drugi dohodak, jer ona nije preminuli član. Neš' ti biznisa!

 Piše: Ivana Dragija

      Do prosinca 2017., u javnosti je pri­lično nezapaženo prolazila odred­ba aktualnog Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) kojom se reguli­raju pomoći i potpore neprofitnih orga­nizacija te na temelju koje proizlazi da država oporezuje čak 40 posto iznosa posmrtne pomoći koju neka od nepro­fitnih udruga isplaćuje obitelji preminu­log člana, ukoliko je aktima udruge ta­kva mogućnost predviđena. Preminula osoba više nije član, a iznos posmrtne pomoći država smatra drugim dohot­kom osobe kojoj se isplaćuje te je stoga iznos podložan oporezivanju.

Birokrati protiv humanosti

     Krešimir Sever, predsjednik Nezavi­snih hrvatskih sindikata za jedan dnevni list izjavio je kako ovakva „birokratska navika nadvladava humanost takvog poteza". Napominje kako ne treba po­sebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko pretho­di još i kraća ili dulja bolest, što obitelj ionako dodatno opterećuje dodatnim troškovima.

     Takva apsurdna odredba izazvala je interes medija. Vladimir Lulić, tajnik Hrvatskog novinarskog društva koje ta­kođer daje posmrtninu obiteljima pre­minulih članova, dodaje kako postoje izuzeci kad su nasljednici djeca do 18 godina starosti, iako to u Zakonu nije eksplicitno istaknuto. Kao i Sever, pro­tivi se takvim odredbama te naglašava kako država ne bi smjela uzimati sred­stva toliko potrebna članovima obitelji preminule osobe.

     „Voljeli bismo kad bi obitelj člana dobila puni iznos koji smo namijeni­li kao pomoć našim internim aktom. U našem slučaju, radi se o iznosu od 7 tisuća kuna, dakle, obitelj preminulog člana zbog odredbi Zakona, dobit će tek 4.200 kuna". Lulić ističe kako nije siguran koje su namjere ove odredbe i koliko bi država bila, ako bi uopće bila, u gubitku njenim ukidanjem ili promje­nom. „Zakonski je to tako, država takvu vrstu pomoći tretira kao drugi dohodak, no, znamo da se zakoni kod nas pišu tako da nisu uvijek najbolje nomotehnički formulirani, a oni koji su stvarali ove odredbe nisu se raspitali o ovakvim slučajevima. Vjerujem da bi se, uz malo volje, mogle donijeti promjene odreda­ba tog Zakona".

Pogrebnici bez poreza

     Vesna Kovač, predsjednica udruge „Posmrtna pripomoć" ističe pak kako je zbog slučaja oporezivanja posmrtne pomoći nastala prava pomutnja među članovima Udruge zbog medijskih na­pisa o oporezivanju posmrtnine. „Naši su članovi, posve opravdano, osjećali zbunjenost i htjeli su znati što sa njiho­vim novcem kojeg su uplaćivali sve ove godine. Svima smo im morali objasniti da odredbe Zakona ne obuhvaćaju i našu Udrugu, s obzirom da novac upla­ćujemo direktno pogrebnom poduze­ću. Funkcioniramo na posve drugači­jem principu stoga smo morali objaviti i demantij kako bi umirili naše članove i objasnili im da nema bojazni od opore­zivanja njihovog novca".

     Razliku između udruge „Posmrtna pripomoć" i, u ovom slučaju, HND-a dodatno pojašnjava i Lulić: „Iznos koji uplaćuju članovi „Posmrtne pripomoći" striktno je namjenski, ne ide nekoj tre­ćoj osobi. U našem slučaju, zakon to ne prepoznaje, prepoznaje samo člana koji smrću to prestaje biti".

     Do 2017. isplate pomoći obitelji pre­minulog člana nisu bili oporezivane, dodaje Lulić te naglašava kako je de- mantij koji je izdala udruga Posmrtna pripomoć bio logičan potez s obzirom na nastale nedoumice. „Gospođa Ko­vač, i sama pravnica, u razgovoru mi je objasnila kako je jedna od mogućnosti jasnije definiranje pomoći za članove, a ne, kako sada stoji, pomoći članovima".

Ministarstvo ne odgovara na pitanja

     Kako bi dodatno razjasnili oporezuje li se i zašto iznos posmrtnine koje neke neprofitne udruge, na temelju načela solidarnosti, isplaćuju najbližim srod­nicima preminulih članova, upit smo poslali i Ministarstvu financija, no od­govor do zaključenja ovog broja „Glasa umirovljenika" nismo dobili. Prenosimo, stoga, objašnjenje ministra financija Zdravka Marića koji je na medijske napi­se o oporezivanju posmrtne pripomoći odgovorio kako „odredba o posmrtni- nama" nije nikakva novost u njegovoj poreznoj reformi. Ministar tvrdi da su takve isplate zapravo pojednostavljene, a korisnici došli u povoljniji položaj.

     „Prije neprofitne udruge nikad nisu mogle isplaćivati novac članovima obi­telji bez neke protučinidbe. Sada smo to promijenili i protučinidbe više ne mora biti". Drugi dohodak se oporezuje sto­pom od 24 posto, istaknuo je ministar i dodao kako sve to uvijek u medijima nije točno prenijeto.

     Institucije, dakle, (samo) rade svoj posao, a mediji su krivi što uzbunjuju javnost. Sve po onoj staroj narodnoj: oguli najslabijega i najnemoćnijega!