UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POREZNI APSURD

Posmrtna pripomoć na udaru poreza

Umre član nekog društva koje internim aktom obitelji preminuloga jamči pomoć za sahranu člana. Može li tako? Ne može, kaže ministar financija Marić. Naime, to je pomoć za člana, a kad je on umro, više nije član, pa ju više osobno ne može ni dobiti. Supruga člana tu posmrtnu pomoć, pak, može do­biti samo ako plati porez na drugi dohodak, jer ona nije preminuli član. Neš' ti biznisa!

 Piše: Ivana Dragija

      Do prosinca 2017., u javnosti je pri­lično nezapaženo prolazila odred­ba aktualnog Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) kojom se reguli­raju pomoći i potpore neprofitnih orga­nizacija te na temelju koje proizlazi da država oporezuje čak 40 posto iznosa posmrtne pomoći koju neka od nepro­fitnih udruga isplaćuje obitelji preminu­log člana, ukoliko je aktima udruge ta­kva mogućnost predviđena. Preminula osoba više nije član, a iznos posmrtne pomoći država smatra drugim dohot­kom osobe kojoj se isplaćuje te je stoga iznos podložan oporezivanju.

Birokrati protiv humanosti

     Krešimir Sever, predsjednik Nezavi­snih hrvatskih sindikata za jedan dnevni list izjavio je kako ovakva „birokratska navika nadvladava humanost takvog poteza". Napominje kako ne treba po­sebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko pretho­di još i kraća ili dulja bolest, što obitelj ionako dodatno opterećuje dodatnim troškovima.

     Takva apsurdna odredba izazvala je interes medija. Vladimir Lulić, tajnik Hrvatskog novinarskog društva koje ta­kođer daje posmrtninu obiteljima pre­minulih članova, dodaje kako postoje izuzeci kad su nasljednici djeca do 18 godina starosti, iako to u Zakonu nije eksplicitno istaknuto. Kao i Sever, pro­tivi se takvim odredbama te naglašava kako država ne bi smjela uzimati sred­stva toliko potrebna članovima obitelji preminule osobe.

     „Voljeli bismo kad bi obitelj člana dobila puni iznos koji smo namijeni­li kao pomoć našim internim aktom. U našem slučaju, radi se o iznosu od 7 tisuća kuna, dakle, obitelj preminulog člana zbog odredbi Zakona, dobit će tek 4.200 kuna". Lulić ističe kako nije siguran koje su namjere ove odredbe i koliko bi država bila, ako bi uopće bila, u gubitku njenim ukidanjem ili promje­nom. „Zakonski je to tako, država takvu vrstu pomoći tretira kao drugi dohodak, no, znamo da se zakoni kod nas pišu tako da nisu uvijek najbolje nomotehnički formulirani, a oni koji su stvarali ove odredbe nisu se raspitali o ovakvim slučajevima. Vjerujem da bi se, uz malo volje, mogle donijeti promjene odreda­ba tog Zakona".

Pogrebnici bez poreza

     Vesna Kovač, predsjednica udruge „Posmrtna pripomoć" ističe pak kako je zbog slučaja oporezivanja posmrtne pomoći nastala prava pomutnja među članovima Udruge zbog medijskih na­pisa o oporezivanju posmrtnine. „Naši su članovi, posve opravdano, osjećali zbunjenost i htjeli su znati što sa njiho­vim novcem kojeg su uplaćivali sve ove godine. Svima smo im morali objasniti da odredbe Zakona ne obuhvaćaju i našu Udrugu, s obzirom da novac upla­ćujemo direktno pogrebnom poduze­ću. Funkcioniramo na posve drugači­jem principu stoga smo morali objaviti i demantij kako bi umirili naše članove i objasnili im da nema bojazni od opore­zivanja njihovog novca".

     Razliku između udruge „Posmrtna pripomoć" i, u ovom slučaju, HND-a dodatno pojašnjava i Lulić: „Iznos koji uplaćuju članovi „Posmrtne pripomoći" striktno je namjenski, ne ide nekoj tre­ćoj osobi. U našem slučaju, zakon to ne prepoznaje, prepoznaje samo člana koji smrću to prestaje biti".

     Do 2017. isplate pomoći obitelji pre­minulog člana nisu bili oporezivane, dodaje Lulić te naglašava kako je de- mantij koji je izdala udruga Posmrtna pripomoć bio logičan potez s obzirom na nastale nedoumice. „Gospođa Ko­vač, i sama pravnica, u razgovoru mi je objasnila kako je jedna od mogućnosti jasnije definiranje pomoći za članove, a ne, kako sada stoji, pomoći članovima".

Ministarstvo ne odgovara na pitanja

     Kako bi dodatno razjasnili oporezuje li se i zašto iznos posmrtnine koje neke neprofitne udruge, na temelju načela solidarnosti, isplaćuju najbližim srod­nicima preminulih članova, upit smo poslali i Ministarstvu financija, no od­govor do zaključenja ovog broja „Glasa umirovljenika" nismo dobili. Prenosimo, stoga, objašnjenje ministra financija Zdravka Marića koji je na medijske napi­se o oporezivanju posmrtne pripomoći odgovorio kako „odredba o posmrtni- nama" nije nikakva novost u njegovoj poreznoj reformi. Ministar tvrdi da su takve isplate zapravo pojednostavljene, a korisnici došli u povoljniji položaj.

     „Prije neprofitne udruge nikad nisu mogle isplaćivati novac članovima obi­telji bez neke protučinidbe. Sada smo to promijenili i protučinidbe više ne mora biti". Drugi dohodak se oporezuje sto­pom od 24 posto, istaknuo je ministar i dodao kako sve to uvijek u medijima nije točno prenijeto.

     Institucije, dakle, (samo) rade svoj posao, a mediji su krivi što uzbunjuju javnost. Sve po onoj staroj narodnoj: oguli najslabijega i najnemoćnijega!