UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POREZNI APSURD

Posmrtna pripomoć na udaru poreza

Umre član nekog društva koje internim aktom obitelji preminuloga jamči pomoć za sahranu člana. Može li tako? Ne može, kaže ministar financija Marić. Naime, to je pomoć za člana, a kad je on umro, više nije član, pa ju više osobno ne može ni dobiti. Supruga člana tu posmrtnu pomoć, pak, može do­biti samo ako plati porez na drugi dohodak, jer ona nije preminuli član. Neš' ti biznisa!

 Piše: Ivana Dragija

      Do prosinca 2017., u javnosti je pri­lično nezapaženo prolazila odred­ba aktualnog Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) kojom se reguli­raju pomoći i potpore neprofitnih orga­nizacija te na temelju koje proizlazi da država oporezuje čak 40 posto iznosa posmrtne pomoći koju neka od nepro­fitnih udruga isplaćuje obitelji preminu­log člana, ukoliko je aktima udruge ta­kva mogućnost predviđena. Preminula osoba više nije član, a iznos posmrtne pomoći država smatra drugim dohot­kom osobe kojoj se isplaćuje te je stoga iznos podložan oporezivanju.

Birokrati protiv humanosti

     Krešimir Sever, predsjednik Nezavi­snih hrvatskih sindikata za jedan dnevni list izjavio je kako ovakva „birokratska navika nadvladava humanost takvog poteza". Napominje kako ne treba po­sebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko pretho­di još i kraća ili dulja bolest, što obitelj ionako dodatno opterećuje dodatnim troškovima.

     Takva apsurdna odredba izazvala je interes medija. Vladimir Lulić, tajnik Hrvatskog novinarskog društva koje ta­kođer daje posmrtninu obiteljima pre­minulih članova, dodaje kako postoje izuzeci kad su nasljednici djeca do 18 godina starosti, iako to u Zakonu nije eksplicitno istaknuto. Kao i Sever, pro­tivi se takvim odredbama te naglašava kako država ne bi smjela uzimati sred­stva toliko potrebna članovima obitelji preminule osobe.

     „Voljeli bismo kad bi obitelj člana dobila puni iznos koji smo namijeni­li kao pomoć našim internim aktom. U našem slučaju, radi se o iznosu od 7 tisuća kuna, dakle, obitelj preminulog člana zbog odredbi Zakona, dobit će tek 4.200 kuna". Lulić ističe kako nije siguran koje su namjere ove odredbe i koliko bi država bila, ako bi uopće bila, u gubitku njenim ukidanjem ili promje­nom. „Zakonski je to tako, država takvu vrstu pomoći tretira kao drugi dohodak, no, znamo da se zakoni kod nas pišu tako da nisu uvijek najbolje nomotehnički formulirani, a oni koji su stvarali ove odredbe nisu se raspitali o ovakvim slučajevima. Vjerujem da bi se, uz malo volje, mogle donijeti promjene odreda­ba tog Zakona".

Pogrebnici bez poreza

     Vesna Kovač, predsjednica udruge „Posmrtna pripomoć" ističe pak kako je zbog slučaja oporezivanja posmrtne pomoći nastala prava pomutnja među članovima Udruge zbog medijskih na­pisa o oporezivanju posmrtnine. „Naši su članovi, posve opravdano, osjećali zbunjenost i htjeli su znati što sa njiho­vim novcem kojeg su uplaćivali sve ove godine. Svima smo im morali objasniti da odredbe Zakona ne obuhvaćaju i našu Udrugu, s obzirom da novac upla­ćujemo direktno pogrebnom poduze­ću. Funkcioniramo na posve drugači­jem principu stoga smo morali objaviti i demantij kako bi umirili naše članove i objasnili im da nema bojazni od opore­zivanja njihovog novca".

     Razliku između udruge „Posmrtna pripomoć" i, u ovom slučaju, HND-a dodatno pojašnjava i Lulić: „Iznos koji uplaćuju članovi „Posmrtne pripomoći" striktno je namjenski, ne ide nekoj tre­ćoj osobi. U našem slučaju, zakon to ne prepoznaje, prepoznaje samo člana koji smrću to prestaje biti".

     Do 2017. isplate pomoći obitelji pre­minulog člana nisu bili oporezivane, dodaje Lulić te naglašava kako je de- mantij koji je izdala udruga Posmrtna pripomoć bio logičan potez s obzirom na nastale nedoumice. „Gospođa Ko­vač, i sama pravnica, u razgovoru mi je objasnila kako je jedna od mogućnosti jasnije definiranje pomoći za članove, a ne, kako sada stoji, pomoći članovima".

Ministarstvo ne odgovara na pitanja

     Kako bi dodatno razjasnili oporezuje li se i zašto iznos posmrtnine koje neke neprofitne udruge, na temelju načela solidarnosti, isplaćuju najbližim srod­nicima preminulih članova, upit smo poslali i Ministarstvu financija, no od­govor do zaključenja ovog broja „Glasa umirovljenika" nismo dobili. Prenosimo, stoga, objašnjenje ministra financija Zdravka Marića koji je na medijske napi­se o oporezivanju posmrtne pripomoći odgovorio kako „odredba o posmrtni- nama" nije nikakva novost u njegovoj poreznoj reformi. Ministar tvrdi da su takve isplate zapravo pojednostavljene, a korisnici došli u povoljniji položaj.

     „Prije neprofitne udruge nikad nisu mogle isplaćivati novac članovima obi­telji bez neke protučinidbe. Sada smo to promijenili i protučinidbe više ne mora biti". Drugi dohodak se oporezuje sto­pom od 24 posto, istaknuo je ministar i dodao kako sve to uvijek u medijima nije točno prenijeto.

     Institucije, dakle, (samo) rade svoj posao, a mediji su krivi što uzbunjuju javnost. Sve po onoj staroj narodnoj: oguli najslabijega i najnemoćnijega!