UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

„CJELOVITA" MIROVINSKA REFORMA

Što nam kuhaju u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava?

     Premijer Andrej Plenković u svo­joj šturoj novogodišnjoj poruci nudi sigurnost svim građani­ma, pa i umirovljenicima u 2018. godini. O kakvoj je sigurnosti riječ? Obećao je smanjiti nejednakost, ali ne izrijekom socijalne nejednako­sti, čije je bujanje poticala upravo njegova vlada tijekom cijele prošle godine, te dovela Hrvatsku do po­dijeljene i spaljene zemlje, u kojoj malobrojna elita živi u paralelnom svijetu blagostanja.

     U posljednjih 20-tak godina došlo je do visokog porasta nejed­nakosti, a politike vladajućih ekipa nisu se fokusirale na zaustavljanje razlika, već su poticale upravo vri­jednosti protivne jednakosti i slo­bodi. Tako smo potonuli u bespuće neeuropske (ne)socijalne države, spram europskih promjena paradi­gme socijalne države, od pasivne, reparatorne prema aktivnoj, pre­ventivnoj, koja se zasniva na soci­jalnom investiranju. Hrvatska je da­leko od toga, te se ne suočava niti s reparacijom vlastite bijede, osob­no starijeg stanovništva. O tome se naprosto šuti, ignorira, gradi „potemkinova" sela blagostanja. U pozadini šutnje broj siromašnih ra­ste, a srednja klasa nestaje. Čak 50 posto umirovljenika ima mirovine ispod hrvatske linije siromaštva!

Čega nema u reformi, a trebalo bi biti

     No, pohvalio se premijer i da je indeksirao mirovine, kao da na to nije bio zakonski obvezan, već je to neki njegov specijalni dar umi­rovljenicima. A o mizernom iznosu usklađivanja i njihovom realnom padu u odnosu na plaće, ne zbori, a od 2010. su realno pale za 14 posto. Također ne priča kako je poreznom reformom debelo nagradio samo one s mirovinama višima od 6.300 kuna, dok je siromašne naprosto ignorirao. Socijalni autizam? Baha­tost?

Dakle, premijer obećava umi­rovljenicima sigurnost u 2018., ali ne spominje kakvu sigurnost. U prometu? Od kriminala? Od lešinarskog biznisa s dosmrtnim i do­životnim uzdržavanjem? Od ovršne tlake bilježnika, Fine i odvjetnika? Socijalnu sigurnost protiv kopanja po kontejnerima? Plenković, zapra­vo, nije obećao ništa.

     O njegovoj „cjelovitoj" mirovin­skoj reformi koja će uslijediti ove godine, samo se može reći da je to 17. po redu parcijalna zbrkana mi­rovinska reforma, koja ne planira uvesti minimalnu mirovinu od 40 ili 50 posto bruto minimalne plaće; nacionalnu „mirovinu" za ogroman broj starijih od 65 godina koji nisu uspjeli ostvariti mirovinu uveo bi 2020. godine (iako ju je prvi počeo „uvoditi" Račan još 2002. godine!).

Čega ima u reformi, a ne bi trebalo

     Nova mirovinska reforma ne planira promijeniti nakaradnu formulu za usklađivanje mirovina koju je „uglazbio" bivši ministar Mrsić, i to tako da se usklađuje u stopostotnom iznosu rasta po­voljnijeg indeksa (cijena ili pla­ća), a niti drže potrebitim mije­njati formulu izračuna mirovine kroz nužnu promjenu aktualne vrijednosti mirovine (AVM, koja je još 1999. godine izračunata s umanjenjem od 46 posto). AVM bi trebala biti povećana za 20 po­sto, a svima umirovljenima nakon 1.1.1999. godine treba biti vraće­no oteto za sve protekle godine od umirovljenja. Umjesto vraća­nja duga tzv. novim umirovlje­nicima, nova mirovinska reforma misli ponuditi dodatak do 27 posto budućim umirovljeni­cima, jer su tako zatra­žile banke, iako za to nema pravne osnove dok umirovljenič­ke udruge predlažu da se, umjesto pogodovanja bankama i njihovim obveznim mirovinskim fondovima i poklanjanja dodatka na mirovinu koji je zakonom s razlogom predviđen samo za one koji uplaćuju dopri­nos u prvi javni mirovinski stup, uvede mogućnost prijelaza u tre­nutku umirovljenja svim uplatite- ljima u prvi i drugi mirovinski stup i dobrovoljnog odabira povoljnije mirovine, ova Vlada čak misli po­većati ukupni mirovinski doprinos kako bi se u drugi mirovinski stup uplaćivalo više od trenutno 5 po­sto iščupanih iz prvog stupa još 2002. godine.

     Reforma ne čini ono što bi tre­bala i što su učinile zemlje s pa­metnijim i nezavisnijim vladama od naše, kako su to učinile Poljska, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, te Češka i Slovenija - pretvoriti obveznu mirovinsku štednju u dobrovoljnu. To bi se onda doista moglo nazvati - cjelovitom refor­mom.

     Ova Vlada ignorira i prijedloge za reformu obiteljskih mirovina na način da preživjeli partner ima pravo zadržati svoju mirovinu i dobiti (ovisno o socijalnim i pri- hodovnim kriterijima) određen postotak mirovine preminulog partnera. Tako jest u mnogim eu­ropskim zemljama, ali svakako to nije dovoljan argument za vlada- juće.

Manjak pameti, višak podaništva

     Planiraju i poticanje što dužeg ostajanja na tržištu rada, i to na dva načina. Prvi je svojevrsno "kažnja­vanje" onih koji se odluče na prije­vremeno umirovljenje pri čemu se umjesto važećih umanjenja ovisno o godinama navršenog staža plani­ra uvesti jedinstveni polazni faktor, npr. 20 ili 30 posto za sve, neovisno da li odlazite jednu ili pet godina ranije?! A umirovljeničke udruge traže upravo suprotno, da se navršavanjem dobi za umirovljenje ukine prijevremeni odbitak. U pri­jevremenu mirovinu ljudi ne odlaze zato jer žele, nego najčešće zato što poslodavci starije radnike tjeraju u mirovinu.

     Šokantno je i da planiraju ubr­zanje dobi za umirovljenje. Iako je zakonski s 1. siječnjem 2038. godi­ne podignuta na 67 godina života, a za prijevremenu starosnu mirovinu na navedeni dan iznosi 62 godine života, Ministarstvo rada i miro­vinskog sustava to hoće ubrzati. Istodobno gotovo sve nove članice EU-a nisu uvele takvo povećanje dobi za umirovljenje, osim npr. Polj­ske, koja ga je uvela s primjenom od 2042. godine, ali je s 1. siječnjem ove godine to ukinula i vratila na 65 godina.      Hrvatska nije ostvarila uv­jete za takvo povećanje i ubrzanje jer ima preneuređeno tržište rada i previsoku stopu nezaposlenosti mladih, ali i stopu radne aktivnosti starijih osoba.

     Na posljetku, na uporno traže­nje umirovljeničkih udruga sve do Ustavnog suda, Ministarstvo ipak misli razmotriti mogućnosti rada pojedinih skupina umirovljenika koji trenutno ne mogu uz rad kori­stiti i mirovinu, a uz zadržavanje di­jela ili cjelokupnog iznosa mirovine. I tu će biti bitke za pregovarač­kim stolom, jer je sada pravo na rad omogućeno samo starosnim i profesional­nim invalidima rada, i to do pola radnog vremena i uz zadržavanje pune mirovine. Umirovljenič­ke udruge traže da pravo na rad bude omogućeno baš svim umirovljenicima, kao što je omogućeno umirovljenim branite­ljima.

Jasna A. Petrović