UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 ŽIVOT KOD KUĆE: Kad te pazi tvoj robot

     Kako će starije osobe u budućnosti moći produžiti život u vlastitom domu? Uz pomoć plaćenih javnih servisa ili privatno angažiranih njegovateljica? Ne, kažu znan­stvenici, uz pomoć robota! 2004. u filmu "Ja, robot," lik mrzitelja robota (Will Smith) šokiran je kad dolazi k majci i otkrije kako joj robot peče pitu za ručak. Danas je, čak i u Hrvatskoj, normalna stvar da u bolje sto­jećim kućama imaju robot-usisivač koji sam prepoznaje kad treba nešto očistiti i kruži sam po kući.

     Roboti su danas na usluzi i za podizanje u krevet, hranjenje pacijenata, davanje lijekova, a uskoro bi se mogli koristiti i au­tomobili koji bi sami vozili, robot-psići ili roboti za igranje šaha. Moguće je očekivati da će zbog ubrzanog starenja stanovništva kroz desetak godina roboti preuzeti 24-sat- nu dugoročnu skrb o starijima, jer su pouz­daniji od - ljudskog njegovatelja, koji podli­ježe zaboravu, prehladi, umoru, nedolasku. Znanstvenici se trude stvoriti robote za sta­rije koji će s njima moći i razgovarati, kako bi im takav oblik skrbi postao prihvatljiviji, piše u američkom Smithsonian Magazine.