UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


POSLJEDNJI POZDRAV

Juraj Ivanković, počasni predsjednik SUH-a

     Juraj Ivanković, osnivač, prvi i počasni predsjednik Sindi­kata umirovljenika Hrvatske, preminuo je 5. prosinca 2017. u Domu za starije osobe Maksimir u Zagrebu, a obitelj ga je pokopala u uskom krugu 7. prosinca na sisačkom groblju Vik- torovac. Žao nam je što predstavnici SUH-a, njegovog„djete- ta" i misije, nisu imali priliku ispratiti ga na konačni počinak.

     Jurica je još 26. listopada namjeravao doći na 17. svečanu skupštinu SUH-a u povodu 25. obljetnice osnutka te umirov­ljeničke udruge osnovane u kolovozu 1992., koju je vodio kao prvi predsjednik sve do 2000. godine. No u posljednji trenutak je javio kako nema snage doći preuzeti nagradu i družiti se sa svojom udrugom.

     Važno je napomenuti kako je upravo Ivanković udario borbene temelje Sindikata umirovljenika, koji se od svog osnutka gorljivo zalaže za poboljšanje prava umirovljenika i starijih osoba, te ga ujedno i uveo u „europsku obitelj", toč­nije u članstvo FERPA-e (Europske federacije umirovljenika i starijih osoba).

     Za taj svoj predani rad je višestruko nagrađivan. Na 17. skupštini SUH-a ove godine dodijeljena mu je Nagrada SUH-a za životno djelo, a u povodu 20. obljetnice odlikovan je Redom Hrvatskog pletera za osobit doprinos i ostvarene uspjehe u obrani i promicanju socijalnih, radnih, zdravstve­nih i drugih prava umirovljenika i starijih osoba. Prethodno je za svoj pedagoški rad nagrađen Nagradom„Ivan Filipović" za unapređenje pedagoške teorije i prakse.

     Jurica, nedostajat će tvoji česti pozivi, prijedlozi, ideje, upozorenja.

     Počivao u miru, prijatelju.