UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


POSLJEDNJI POZDRAV

Juraj Ivanković, počasni predsjednik SUH-a

     Juraj Ivanković, osnivač, prvi i počasni predsjednik Sindi­kata umirovljenika Hrvatske, preminuo je 5. prosinca 2017. u Domu za starije osobe Maksimir u Zagrebu, a obitelj ga je pokopala u uskom krugu 7. prosinca na sisačkom groblju Vik- torovac. Žao nam je što predstavnici SUH-a, njegovog„djete- ta" i misije, nisu imali priliku ispratiti ga na konačni počinak.

     Jurica je još 26. listopada namjeravao doći na 17. svečanu skupštinu SUH-a u povodu 25. obljetnice osnutka te umirov­ljeničke udruge osnovane u kolovozu 1992., koju je vodio kao prvi predsjednik sve do 2000. godine. No u posljednji trenutak je javio kako nema snage doći preuzeti nagradu i družiti se sa svojom udrugom.

     Važno je napomenuti kako je upravo Ivanković udario borbene temelje Sindikata umirovljenika, koji se od svog osnutka gorljivo zalaže za poboljšanje prava umirovljenika i starijih osoba, te ga ujedno i uveo u „europsku obitelj", toč­nije u članstvo FERPA-e (Europske federacije umirovljenika i starijih osoba).

     Za taj svoj predani rad je višestruko nagrađivan. Na 17. skupštini SUH-a ove godine dodijeljena mu je Nagrada SUH-a za životno djelo, a u povodu 20. obljetnice odlikovan je Redom Hrvatskog pletera za osobit doprinos i ostvarene uspjehe u obrani i promicanju socijalnih, radnih, zdravstve­nih i drugih prava umirovljenika i starijih osoba. Prethodno je za svoj pedagoški rad nagrađen Nagradom„Ivan Filipović" za unapređenje pedagoške teorije i prakse.

     Jurica, nedostajat će tvoji česti pozivi, prijedlozi, ideje, upozorenja.

     Počivao u miru, prijatelju.