UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

3. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Priča radi priče

„I o pticama pjevicama se raspravlja u Saboru, samo ne o najvećoj skupini ugroženog starijeg stanovništva", naglasio je predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavranović

 

     Tek nakon prosvjeda umirovljenika u šest hrvatskih grado­va započelo je radom Nacionalno vijeće za umirovljeni­ke i starije osobe, koje je do tada praktički godinu dana mirovalo. Prva radna sjednica održana je tjedan dana nakon prosvjeda, a na njoj je kraće vrijeme boravio i ministar rada i mirovinskog sustava, kao i tek izabrana državna tajnica za mi­rovinski sustav Majda Burić, te novoimenovana pomoćnica mi­nistra rada i mirovinskog sustava Melita Čičak. Na sjednici, koja je prošla uz stanovite napetosti, raspravljano je o zahtjevima Sindikata umirovljenika Hrvatske, dok su predstavnici Matice umirovljenika istupili s različitim prioritetima.

     Kako se sukladno Sporazumu o osnutku Nacionalnog vije­ća izrijekom naglašava potreba da umirovljeničke udruge uoči sjednica usuglase svoja stajališta, te je takav obvezni postupak usuglašavanja predviđen i Sporazumom Matice umirovljenika i SUH-a od ožujka 2016., bilo je za očekivati da će se barem za 3. sjednicu   Nacionalnog vijeća provesti potrebno obvezno uskla­đivanje mišljenja. Na žalost, unatoč pokušaju predsjednika Nacionalnog vijeća Ante Gavranovića, te suglasnosti Sindikata, Matica je pismeno odgovorila kako su spriječeni te su dostavili samo dva usuglašena zahtjeva, jedan za usklađivanje mirovina po novoj varijabilnoj formuli i drugi za promjenu modela obi­teljske mirovine. K tome, ministar i njegova državna tajnica bili su spriječeni sudjelovati.

     Takva je uvertira predodredila početak i tijek 3. sjednice Nacionalnog vijeća, održane 1. prosinca 2017., jer je iz točke o raspravi o materijalima pripremljenima sukladno zaključcima prethodne sjednice morala biti otklonjena točka o prijedlogu za isplatu 100 kuna i 6 posto mirovine umirovljenima nakon 1999. godine, pošto o istom nije postignuto suglasje niti je bilo predmetom rasprave. Iako se o tome nije raspravljalo, posve je jasno iz pripremljenih računica da Ministarstvo rada i mirovin­skog sustava ne misli podržati takve izmjene.

Kad je riječ o ukidanju dodatnog zdravstvenog doprinosa, sudeći prema izjavama predstavnika Ministarstva zdravstva i HZZO-a niti 2018. godine nije predviđeno njegovo ukidanje, ali je prihvaćen zahtjev SUH-a da se zatraži mišljenje o promje­ni načina obračuna tog doprinosa.

     Nadalje, u vrlo burnoj dvosatnoj raspravi svi s umirovlje­ničke strane su zatražili hitnu izmjenu modela usklađivanja mirovina na način da se obračunava u stopostotnom iznosu povoljnijeg indeksa (prema rastu plaća). Predstavnici od strane Vlade su uporno ponavljali kako će se u drugom kvartalu slje­deće godine raditi reforma mirovinskog sustava, pa tek tada može biti riječi o promjenama, na što je sam predsjednik Naci­onalnog vijeća Ante Gavranović najavio svoj odlazak na razgo­vor kod premijera i otvoreno pismo javnosti o zapostavljanju umirovljeničke populacije u uvjetima rastućeg siromaštva. „I o pticama pjevicama se raspravlja u Saboru, samo ne o najvećoj skupini, ugroženog starijeg stanovništva", zaključio je Gavra­nović. Jasna A. Petrović je pak rekla kako se čini potrebnim postaviti kamp kućice ispred Ministarstva, da bi se išta u vezi umirovljenika ozbiljnije razmotrilo.

     Predstavnici četiri nazočna ministarstva su na kraju iznijeli popis zakonskih prijedloga koji se planiraju uvrstiti u procedu­ru do kraja ove i početkom sljedeće godine.