UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE UPUTIO

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH

ANDREJU PLENKOVIĆU

„Premijeru, imate za sve, samo ne za siromašne umirovljenike i starije osobe!“

 

     Ove godine, premijeru Plenković, riječju i djelom pokazali ste koje su skupine u fokusu vašeg interesa. Tako su mirovine po posebnim propisima porasle za 10 posto, od 1.250 kuna povećanja za saborske zastupnike, do 2.500 kuna za umirovljenike s najvišim mirovinama.

     Početkom godine kroz poreznu reformu podigli ste samo mirovine veće od 6.300 kuna, i to za 6 do 3.500 kuna, dok ste onih 600.000 umirovljenika koji imaju mirovine ispod hrvatske linije siromaštva, opet previdjeli. To Vam se i moglo omaknuti, da se isti princip niste nastavili i kasnije.

     Onda ste odlučili da se hitno moraju povećati i proširiti prava svim braniteljima, od kojih je veći dio doista živio od socijalne pomoći, ali ste pri tom skratili potreban staž za umirovljenje i usvojili brojne nove beneficije, čineći to bez potrebne transparentnosti. I opet ste zaboravili one koji su izgradili tvornice, škole, ceste…, sve ono što su branitelji imali čast braniti.

     Radosno ste podržali da se iz hrvatskog radničkog fonda (od povrata dijela mirovina iz zemalja bivše Jugoslavije) isplate dugovanja i povećaju mirovine za 6.800 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jer ste to obećali jednom zastupniku za njegov glas ili naprosto zato što su vam i oni prioritetniji od siromašnih hrvatskih umirovljenika.

     Sad ste i za novi glas za proračun u radnički mirovinski  fond „udomili“ 3.860 štediša iz bankrotiranog privatnog mirovinskog fonda „Royal“, iako ste to trebali pokriti iz troškova posebne namjene, jer je riječ je o prevarenim radnicima od strane privatnog vlasnika, čiju ste imovinu mogli oduzeti. Odluka teška 45 milijuna kuna godišnje.

     Pozdravljamo što ste odlučili podići bruto minimalnu mirovinu za 5 posto, ali ste pri tom ignorirali zahtjeve umirovljeničkih udruga da se i umirovljenicima uvede minimalna mirovina u visini od 50 posto minimalne bruto plaće. Njih ste ostavili da i dalje skupljaju boce i žive u bijedi, naglasivši tek da ćete im podići mirovine za 2 posto. Pri tom ste pogrešno naveli da je riječ o povišenju mirovina, iako je samo riječ o redovitom usklađivanju prema lošem zakonskom rješenju usvojenom još od Kukuriku vlade. Čak ni model usklađivanja niste prihvatili poboljšati, pa su tako nove mirovine potonula na samo 36 posto prosječne neto plaće. Najniže u regiji, na dnu u Europskoj uniji.

     Svjesni ste, kažete, siromaštva starijih, onih koji preživljavaju sakupljanjem boca i prehranjivanjem iz kanti za smeće, no Vi ste ove godine otvorili javnu kuhinju u Mostaru, a ne u Zagrebu. Drago nam je da je Hrvatska uz svoj narod u Hercegovini, ali nam nije drago da kao premijer Hrvatske niste uz svoje siromašne umirovljenike i starije osobe koji jedva preživljavaju u Hrvatskoj. Ili ih ne vidite i ne čujete, ili ih ne prepoznajete kao svoju glasačku mašineriju, jer bi biste im u protivnom dali makar simboličnu božićnicu uz ove posne blagdane. Zato, premijeru, probudite se i hitno uvedite brane protiv siromaštva – minimalnu mirovinu u visini od 50 posto bruto minimalne plaće i model usklađivanja u 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa. Ako mislite čekati sveobuhvatnu mirovinsku reformu do kraja iduće godine, mnogi će pomrijeti, a drugi će na cestu - porućuje Sindikat umirovljenika u svom priopćenju od 5. prosinca 2017.