UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVI EUROPSKI SOCIJALNI ISKORAK

Minimalne plaće na 60 posto medijana?

Minimalne plaće nisu plaće za siromaštvo, minimalne mirovine nisu socijalna pomoć za stare

      Prema dokumentu koji je Europska sindikalna konfederacija (ETUC) pustila u javnost početkom stu­denoga 2017. poruka je jasna iz samog naziva dokumenta - „Minimalne plaće ne bi smjele biti plaće za siromaštvo". Minimalne plaće trebale bi porasti za 62 posto u Španjolskoj, 28 posto u Njemačkoj i 22 posto u Ujedinjenom Kraljevstvu samo da dosegnu razinu ispod praga niske plaće (koji je OECD definirao da dvije trećine nacionalnog medijana).

     Europska unija trebala bi odrediti ciljni datum do kada zakonski utvrđe­ne minimalne plaće moraju doseći ba­rem 60 posto medijana plaće, a zatim plaće od koje se može dostojno živjeti. Očito je da to nije moguće postići pre­ko noći, ali cilj treba biti postavljen za čitavu EU, a države članice moraju sje­sti za pregovarački stol sa sindikatima i poslodavcima i raspraviti kako i kada do tog cilja.

     Povećanje minimalne plaće na 60 posto medijana ili prosječne plaće u svakoj zemlji znatno bi smanjilo siro­maštvo uz rad i potaklo gospodarski rast, naglašeno je.

     Prema izračunu Saveza samostal­nih sindikata Hrvatske, progresivnim povećanjem do 60 posto medijana bruto plaće (medijan plaće, prema DZS iznosi 7.310 kuna), minimalna plaća u Hrvatskoj iznosila bi 4.386 kuna, tj. po­trebno je povećanje od 34 posto.

     Definiranjem praga odgovarajuće minimalne plaće i komprimiranjem ukupne distribucije plaća znatno bi se smanjilo siromaštvo uz rad i nejedna­kosti. Takva povećanja plaća potakla bi ekonomski rast, posebice stoga što radnici na dnu spektra plaća pokazuju veću sklonost potrošnji dodatnog nov­ca koji zarade.

     No i mirovine bi prihvaćanjem takve politike imale dva nova izvora rasta: prvo, usklađivanjem mirovina u cijelosti ili dijelom s rastom plaća, a drugo, automatskim povećavanjem minimalne mirovine na visinu od 50 posto minimalne bruto plaće, što     Sin­dikat umirovljenika, uz podršku Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, zago­vara već godinama, a to bio jedan od glavnih zahtjeva na umirovljeničkim prosvjedima u šest hrvatskih gradova.