UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PROTUVLADINA KAMPANJA BANKARSKE INDUSTRIJE

Rođenima '62 dopustite povrat u prvi mirovinski stup!

 

Treba li umirovljenicima drugog stupa država dati 27 posto dodatka na mirovine iz prvog stupa? Ne treba. Treba im ponuditi da imaju pravo (sa svojom ušteđevinom iz drugog stupa) prijeći u prvi stup - ako im je to povoljnije...

     Vlada RH u relativno kratkom vre­menu mora pronaći rješenje za "jedan od najdramatičnijih proble­ma s kojim će se suočiti svi budući umi­rovljenici rođeni 1962. godine i kasnije. Riječ je o tzv. dodatku 27 posto na dio mirovine koji umirovljenici primaju iz pr­vog mirovinskog stupa" - bankarski lobi živahno „stimulira" poznate ekonomske stručnjake i novinare da zastrašuju ro­đene nakon 1962. godine kako im vlast hoće smanjiti mirovine za 27 posto. Laž.

     Točno je da taj dodatak imaju svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu prema općim propisima još od 1999. godine, te da je od 2012. taj dodatak sa­stavni dio mirovine, ali samo onima koji su uplaćivali isključivo u prvi mirovinski stup i to puni iznos od 20 posto mirovin­skog doprinosa.

     Bankarski glasnogovornici kriče kako se „već događa da pojedini novi umirovljenici, rođeni 1962., zbog takvog stava Vlade RH počinju primati drama­tično niže mirovine nego tek nekoliko dana stariji ljudi, a problem bi mogao eksplodirati s valom umirovljenja radni­ka s malom štednjom u 2. stupu koji se očekuje 2019. godine".

     Vladu se optužuje kako „iz nepozna­tog razloga ima namjeru buduće fiskalne uštede realizirati na teret budućih umi­rovljenika tako što će im ili ukinuti do­datak 27 posto ili tako što će arbitrarno smanjivati taj dodatak od generacije do generacije ili od pojedinca do pojedinca".

 Kako ukinuti dodatak kojega nema

     Ali, kako se može nekome ukinu­ti dodatak, ako ga nikad nije ni dobio; ako je zakonski bilo precizirano da će ga dobiti isključivo umirovljenici „iz pr­vog stupa", a k tome, taj je dodatak od 4 do 27 posto uveden da bi tranzicijski premostio prijelaz s deset najpovoljnijih godina za odlazak u mirovinu na cijeli radni staž: Riječ je o strukturalnoj mjeri, koja je trebala smanjiti i razlike između tzv. starih i novih umirovljenika nastale i pogrešnim izračunom prve aktualne vri­jednosti mirovine.

Kad resorni ministar Pavić kaže da nema žurbe, već treba započeti "sni­manjem" generacija od 1962. godine, te eventualno kroz projekcije kreirati cjelovito rješenje, gotovo da bismo mu rado dali podršku. No, na žalost, čekanje nije rješenje. Točnije, riječ je zapravo o drugom mirovinskom stupu za koji tre­ba pronaći reformsko rješenje. Riječ je o promišljanju strategije izlaska iz ob­vezatnog drugog stupa u dobrovoljni, kako su to učinile Poljska, Mađarska, Slo­vačka, Češka, Slovenija, a za koji mjesec Rumunjska. Postojeći model obvezat­nog drugog mirovinskog stupa pokazao se problemom, a ne rješenjem problema opstanka mirovinskog sustava.

     Drugim riječima, kao što se već u dva navrata otvorilo vrata drugog miro­vinskog stupa za povratak u prvi, zašto se to opet ne bi učinilo i omogućilo da Slavko Mitrović iz Pule slobodno izabe­re hoće li svoju ušteđevinu iz drugog stupa prenijeti u prvi stup i imati miro­vinu od 4.950 kuna, koliko bi dobio da je plaćao doprinose samo u prvom stu­pu. Umjesto, toga kao štediša u drugom stupu dobit će mirovinu iz prvog stupa od 3.500 kuna, a drugi stup mu je dodi­jelio 400 kuna. I tako je naš Slavko zbog spretnih bankara „popušio" tisuću kuna mjesečno, kao što će i svi drugi koji su bili prinuđeni zbog godine rošenja pri­hvatiti štednju u prvom i drugom stupu.

     Pa, gospodo na vlasti, budite pošteni i umjesto da iz radničkog mirovinskog fonda oduzmete nezasluženih 27 posto i to date umirovljenicima drugog stupa, čime biste samo prikrili ogromne gubit­ke i casino igrice četiriju obveznih miro­vinskih fondova u stvarnom vlasništvu inozemnih banaka, vi lijepo pošteno i hitno, bez čekanja, omogućite i ge­neracijama 1962. i 1963. da prijeđu sa svojim novcem u prvi stup i tamo primaju pošteno zarađenu mirovinu. Nemojte ih uvjeravati da je kriva država, ministarstvo, vlada, već im dopustite da za iste novce odaberu ono što je bolje za njih. Nemojte preko njih sanirati svo­je gubitke zbog promašenih investicija.

I, na kraju, samo će se ponoviti ono što se već zna: da će oni koji štede i u drugom mirovinskom stupu imati i za trećinu niže mirovine. Potvrđuju to i dosadašnji „prijelazi", jer od 130.000 umirovljenika kojima je omogućeno da prijeđu u prvi stup, u drugom stupu je ostalo samo 150 umirovljenika. Zašto? Zato jer bi u protivnim imali mirovine bitno niže nego iz prvog stupa. Ostali su samo oni koji su imali tri do sedam puta veće plaće od prosječne. Pa dajte zau­stavite tu muku, i pretvorite obvezatni stup u dobrovoljni, a umirovljenicima drugog stupa omogućite da sami oda­beru, kako su učinile druge zemlje koje su uvele takav mirovinski stup.

Jasna A. Petrović