UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PROTUVLADINA KAMPANJA BANKARSKE INDUSTRIJE

Rođenima '62 dopustite povrat u prvi mirovinski stup!

 

Treba li umirovljenicima drugog stupa država dati 27 posto dodatka na mirovine iz prvog stupa? Ne treba. Treba im ponuditi da imaju pravo (sa svojom ušteđevinom iz drugog stupa) prijeći u prvi stup - ako im je to povoljnije...

     Vlada RH u relativno kratkom vre­menu mora pronaći rješenje za "jedan od najdramatičnijih proble­ma s kojim će se suočiti svi budući umi­rovljenici rođeni 1962. godine i kasnije. Riječ je o tzv. dodatku 27 posto na dio mirovine koji umirovljenici primaju iz pr­vog mirovinskog stupa" - bankarski lobi živahno „stimulira" poznate ekonomske stručnjake i novinare da zastrašuju ro­đene nakon 1962. godine kako im vlast hoće smanjiti mirovine za 27 posto. Laž.

     Točno je da taj dodatak imaju svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu prema općim propisima još od 1999. godine, te da je od 2012. taj dodatak sa­stavni dio mirovine, ali samo onima koji su uplaćivali isključivo u prvi mirovinski stup i to puni iznos od 20 posto mirovin­skog doprinosa.

     Bankarski glasnogovornici kriče kako se „već događa da pojedini novi umirovljenici, rođeni 1962., zbog takvog stava Vlade RH počinju primati drama­tično niže mirovine nego tek nekoliko dana stariji ljudi, a problem bi mogao eksplodirati s valom umirovljenja radni­ka s malom štednjom u 2. stupu koji se očekuje 2019. godine".

     Vladu se optužuje kako „iz nepozna­tog razloga ima namjeru buduće fiskalne uštede realizirati na teret budućih umi­rovljenika tako što će im ili ukinuti do­datak 27 posto ili tako što će arbitrarno smanjivati taj dodatak od generacije do generacije ili od pojedinca do pojedinca".

 Kako ukinuti dodatak kojega nema

     Ali, kako se može nekome ukinu­ti dodatak, ako ga nikad nije ni dobio; ako je zakonski bilo precizirano da će ga dobiti isključivo umirovljenici „iz pr­vog stupa", a k tome, taj je dodatak od 4 do 27 posto uveden da bi tranzicijski premostio prijelaz s deset najpovoljnijih godina za odlazak u mirovinu na cijeli radni staž: Riječ je o strukturalnoj mjeri, koja je trebala smanjiti i razlike između tzv. starih i novih umirovljenika nastale i pogrešnim izračunom prve aktualne vri­jednosti mirovine.

Kad resorni ministar Pavić kaže da nema žurbe, već treba započeti "sni­manjem" generacija od 1962. godine, te eventualno kroz projekcije kreirati cjelovito rješenje, gotovo da bismo mu rado dali podršku. No, na žalost, čekanje nije rješenje. Točnije, riječ je zapravo o drugom mirovinskom stupu za koji tre­ba pronaći reformsko rješenje. Riječ je o promišljanju strategije izlaska iz ob­vezatnog drugog stupa u dobrovoljni, kako su to učinile Poljska, Mađarska, Slo­vačka, Češka, Slovenija, a za koji mjesec Rumunjska. Postojeći model obvezat­nog drugog mirovinskog stupa pokazao se problemom, a ne rješenjem problema opstanka mirovinskog sustava.

     Drugim riječima, kao što se već u dva navrata otvorilo vrata drugog miro­vinskog stupa za povratak u prvi, zašto se to opet ne bi učinilo i omogućilo da Slavko Mitrović iz Pule slobodno izabe­re hoće li svoju ušteđevinu iz drugog stupa prenijeti u prvi stup i imati miro­vinu od 4.950 kuna, koliko bi dobio da je plaćao doprinose samo u prvom stu­pu. Umjesto, toga kao štediša u drugom stupu dobit će mirovinu iz prvog stupa od 3.500 kuna, a drugi stup mu je dodi­jelio 400 kuna. I tako je naš Slavko zbog spretnih bankara „popušio" tisuću kuna mjesečno, kao što će i svi drugi koji su bili prinuđeni zbog godine rošenja pri­hvatiti štednju u prvom i drugom stupu.

     Pa, gospodo na vlasti, budite pošteni i umjesto da iz radničkog mirovinskog fonda oduzmete nezasluženih 27 posto i to date umirovljenicima drugog stupa, čime biste samo prikrili ogromne gubit­ke i casino igrice četiriju obveznih miro­vinskih fondova u stvarnom vlasništvu inozemnih banaka, vi lijepo pošteno i hitno, bez čekanja, omogućite i ge­neracijama 1962. i 1963. da prijeđu sa svojim novcem u prvi stup i tamo primaju pošteno zarađenu mirovinu. Nemojte ih uvjeravati da je kriva država, ministarstvo, vlada, već im dopustite da za iste novce odaberu ono što je bolje za njih. Nemojte preko njih sanirati svo­je gubitke zbog promašenih investicija.

I, na kraju, samo će se ponoviti ono što se već zna: da će oni koji štede i u drugom mirovinskom stupu imati i za trećinu niže mirovine. Potvrđuju to i dosadašnji „prijelazi", jer od 130.000 umirovljenika kojima je omogućeno da prijeđu u prvi stup, u drugom stupu je ostalo samo 150 umirovljenika. Zašto? Zato jer bi u protivnim imali mirovine bitno niže nego iz prvog stupa. Ostali su samo oni koji su imali tri do sedam puta veće plaće od prosječne. Pa dajte zau­stavite tu muku, i pretvorite obvezatni stup u dobrovoljni, a umirovljenicima drugog stupa omogućite da sami oda­beru, kako su učinile druge zemlje koje su uvele takav mirovinski stup.

Jasna A. Petrović